struka(e):

sumerski jezik, genetski izoliran jezik Sumerana, najstariji pismeni jezik čovječanstva. Pisan isprva ideogramima, a potom klinopisom koji se iz njih razvio, najstariji mu zapisi potječu s prijelaza od IV. na III. tisućljeće pr. Kr. Premda je vjerojatno izumro kao govorni jezik početkom II. tisućljeća pr. Kr., sumerski se i dalje rabio u vjerskim spisima u Akadu i Babilonu, a sastavljali su se i iscrpni dvojezični babilonsko-sumerski tekstovi, što je olakšalo dešifriranje sumerskoga u XIX. i XX. stoljeću. Sumerski je bio ergativan jezik s gramatičkim rodom, tipološki vrlo različit od susjednih semitskih jezika poput akadskoga, koji ga je istisnuo. Sustav brojenja bio je kvintezimalan, tj. imao je bazu pet: sumerski min »dva«, i »pet«, i-min »sedam« itd. U sumerskom je društvu postojala spolno uvjetovana diglosija, tj. jezik muškaraca (eme-gir ili eme-ku) razlikovao se nekim oblicima od jezika žena (eme-sal). Najveći broj sumerskih tekstova (pisanih uglavnom na glinenim pločicama) administrativni su, gospodarski i trgovački zapisi.

Citiranje:

sumerski jezik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/60012>.