struka(e):
Šahnazarov, Artemije
hrvatski inženjer armenskoga podrijetla
Rođen(a): Šuša, armenski Šuši, Gorski Karabah, 8. X. 1891.
Umr(la)o: Zagreb, 1. XII. 1973.

Šahnazarov, Artemije, hrvatski inženjer armenskoga podrijetla (Šuša, armenski Šuši, Gorski Karabah, 8. X. 1891Zagreb, 1. XII. 1973). Diplomirao je 1915. na brodostrojarskom odjelu Politehničkog instituta u Petrogradu. Radio je u brodogradilištu u Tallinnu, a od 1918. predavao je kao docent na Politehničkom institutu u Hersonu (Ukrajina). Emigrirao je 1920. Kraće vrijeme radio je u Beču, Plzeňu i Parizu, te se doselio u Zagreb 1921. Zaposlio se na Tehničkoj visokoj školi (poslije Tehnički fakultet), zatim na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu, gdje je bio redoviti profesor (od 1937) i višegodišnji predstojnik Zavoda za mehaničku tehnologiju. Znanstveno se bavio teorijom rezanja na alatnim strojevima i ispitivanjem materijala, autor je knjiga Tokarski noževi (1927) i Brušenje (1929), a metoda mjerenja temperature oštrice alata, koju je objavio 1934., u stručnoj je javnosti citirana kao metoda po Šahnazarovu. Bio je prvi predsjednik Hrvatskoga društva za tehniku zavarivanja (1953–56) i prvi predsjednik Saveza društava za tehniku zavarivanja Jugoslavije (1953).

Citiranje:

Šahnazarov, Artemije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sahnazarov-artemije>.