strijela i luk, prastaro lovno i ratno oružje. Luk se sastoji od gipke šipke, izrađene od drva, roga, metala itd., zategnute najčešće s pomoću tetive od biljnih vlakana, strune, životinjskih žila ili crijeva, kožnata remena i sl. Strijela je obično drvena šipka, koja završava kamenim ili metalnim šiljkom koji može biti natopljen otrovom. Strijela i luk poznati su već od paleolitika (prikazani na špiljskim slikama). Bili su u uporabi kod svih velikih civilizacija staroga vijeka i među primitivnim narodima svih kontinenata. Nakon antičke Grčke i Rima, u kojima su strijela i luk bili naoružanje redovite vojske, preuzele su ih i vojske srednjovjekovnih država (veliki engleski luk bio je dug više od 1 m, a njime su se strijele dobacivale do 350 m). Izumom i širenjem vatrenog oružja njihova se uporaba postupno gubila. U nekim vojskama (Japan, Velika Britanija) sačuvali su se kao ostatak tradicije. Primitivni narodi rabe ih i danas. U suvremenim je državama gađanje strijelom športska disciplina. (→ strjeličarstvo)
