splendid isolation

splendid isolation [sple'ndid aisəlẹi'šən] (engl.: sjajna izdvojenost), izraz kojim se potkraj XIX. st. označivala brit. vanjska politika. Oslanjajući se na svoj otočni položaj, Velika Britanija težila je da se nikakvim polit. ugovorima ne veže ni s kojom antagonističkom silom eur. kontinenta te da, zadržavši slobodu djelovanja, uzmogne obavljati ulogu arbitra u međunar. pitanjima i time štititi svoje političko-gosp. interese. No već u prvom desetljeću XX. st. zaoštravanje odnosa među blokovima, prodor Njemačke kao ozbiljna gospodarskog i pomorsko-kolon. konkurenta prisilili su Veliku Britaniju da napusti tu politiku pristajući uz francusko-rus. blok, što je dovelo do stvaranja Trojnoga sporazuma (→ antanta) kao protuteže Trojnomu savezu (Njemačka, Austro-Ugarska i Italija).