struka(e):

sonatni oblik, u glazbi, harmonijsko-melodijska struktura stavka, najčešće sonate, simfonije, koncerta ili nekoga komornoga djela. Klasični sonatni oblik definirao je sredinom XIX. st. A. B. Marx, analizirajući zrele skladbe bečkih klasika. Sonatni oblik, najčešće prvi, brzi stavak ciklusa, formirao se tijekom XVIII. st. pod utjecajem prvoga dijela talijanske uvertire, plesnih stavaka i baroknoga koncerta. Sastoji se od triju dijelova: prvi je dio ekspozicija, koja donosi dvije pravilno i simetrično koncipirane teme, suprotstavljene karakterom i tonalitetom. Drugi je dio provedba; u tom sr. dijelu stavka motivi obiju tema razrađuju se i variraju u tonalitetima subdominante, stvarajući dramatsku napetost koja se naglo rješava u trećem dijelu, reprizi, i to povratkom u početni tonalitet i pojavom glavnoga tematskog materijala. Stavak završava codom. Od te sheme vrlo su česta odstupanja: ekspoziciji npr. može prethoditi uvod; u ekspoziciju se može uvesti više od dvije teme, a u provedbi se može donijeti i novi tematski i motivski materijal osim onoga iz prvoga dijela, itd.

Citiranje:

sonatni oblik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sonatni-oblik>.