struka(e):

slovo, grafijski znak u alfabetskom pismu. U pravilu slovo je pismeni znak za fonem, odnosno za glas u kojem se fonem ostvaruje. Jedno se slovo može sastojati od jednog ili više grafema (minimalnih jedinica grafijskoga sustava). U hrvatskom se slova lj, nj i sastoje od po dva grafema, premda označuju po jedan glas, a u nekim grafijskim sustavima postoje slova koja označuju više glasova, primjerice x u latinskome (npr. u riječi dixi »rekao sam«), a u mnogim europskim jezicima isto slovo može označivati različite glasove (npr. u engleskom a označuje četiri različita samoglasnika u riječima any [e'ni], class [klα:s], amer. izgovor [klæs] i small [smɔ:l]). Različita slova mogu označivati isti glas, npr. suglasnik /s/ označuje se u francuskom slovima s (npr. u sous [su] »ispod«), c (cent [sᾶ] »sto«), ç (garçon [gaʀs'] »dječak«) i t (nation [nasj'] »nacija«). Gotovo sva pisma razlikuju posebne oblike slova za pisanje i za tisak, a unutar tih tipova još i donekle različite oblike velikih slova (majuskula) i malih slova (minuskula).

Citiranje:

slovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/56704>.