slobodni pad, jednoliko ubrzano gibanje tijela pod utjecajem gravitacijske sile, u blizini površine Zemlje ili kojega drugoga tijela velike mase. Zakonitosti slobodnoga pada prvi je proučavao Galileo Galilei, te ustanovio da je prijeđeni put s razmjeran kvadratu protekloga vremena t, a brzina v jednoliko raste s proteklim vremenom, te da gibanje ne ovisi o masi tijela koje pada:
s = g/2 t²
v = gt,
gdje je g normirano gravitacijsko ubrzanje u blizini Zemljine površine koje iznosi 9,806 65 m/s². Stvarno gravitacijsko ubrzanje razlikuje se na različitim mjestima na Zemljinoj površini ovisi o geografskoj širini (centrifugalna sila je najveća na ekvatoru a jednaka nuli na polovima) i nadmorskoj visini a mijenja se i zbog njezina oblika (geoid) i rasporeda mase (kopno–more). Na Mjesecu je površinsko gravitacijsko ubrzanje oko šest puta manje, a na Marsu tri puta.
Jednadžbe za slobodni pad ne uzimaju u obzir otpor zraka pa striktno vrijede samo za padanje u vakuumu, npr. u vakumiranoj cijevi ili na svemirskim objektima bez atmosfere. Iz navedenih jednadžbi moguće je eliminacijom parametra t dobiti treću jednadžbu za slobodni pad:
v = √ 2gs
koja daje vrijednost brzine u pojedinim točkama prijeđenoga puta. (→ balistika)