slobodni pad, jednoliko ubrzano gibanje tijela ispuštenoga bez početne brzine u blizini površine Zemlje ili kojega drugoga tijela velike mase. Zakonitosti slobodnoga pada prvi je proučavao Galileo Galilei, te ustanovio da je prijeđeni put s razmjeran kvadratu protekloga vremena t, a brzina v jednoliko raste s proteklim vremenom, te da gibanje ne ovisi o masi tijela koje pada:
s = g/2 t²
v = gt,
gdje je g ubrzanje u blizini Zemljine površine koje iznosi prosječno 9,8066 m/s² i mijenja se zbog njezina oblika (geoid), rotacije (centrifugalna sila) i rasporeda mase (kopno–more). Na Mjesecu je površinsko gravitacijsko ubrzanje oko šest puta manje, a na Marsu tri puta. Te jednadžbe ne uzimaju u obzir otpor zraka pa striktno vrijede samo za slobodni pad u vakuumu, npr. u vakumiranoj cijevi ili na svemirskim objektima bez atmosfere. Iz navedenih jednadžbi moguće je eliminacijom parametra t dobiti treću jednadžbu za slobodni pad:
v = √ 2gs
koja daje vrijednost brzine u pojedinim točkama prijeđenoga puta. (→ balistika)