STRUKE:

Schrödinger, Erwin

ilustracija
SCHRÖDINGER, Erwin

Schrödinger [šrø:'diŋgəɹ], Erwin, austrijski fizičar i filozof znanosti (Beč, 12. VIII. 1887Beč, 4. I. 1961). Doktorirao (1910) na Sveučilištu u Beču. Postao asistentom u Jeni (1920), potom profesor na sveučilištima u Stuttgartu (1920), Breslauu (danas Wrocław) (1921), Zürichu (1921–27), Berlinu (1927–34), Oxfordu (1934–36), Grazu (1936–40) i postao direktorom Škole za teorijsku fiziku u Institutu za napredna istraživanja u Dublinu (1940–55). Nakon umirovljenja 1955. vratio se u Beč, u svojstvu profesora emeritusa na Sveučilištu. Jedan je od osnivača moderne kvantne mehanike. Izgradio je teoriju koja opisuje dualizam, čestičnu i valnu prirodu tvari. Prvi je pokazao da su valna mehanika i matrična mehanika fizikalno ekvivalentne. Gradio je mostove između fizike, kemije, biologije i filozofije. Za novu kvantnu teoriju atoma u usporedbi s Bohrovom teorijom atomskih staza, podijelio je Nobelovu nagradu iz fizike 1933. s Paulom Adrienom Mauriceom Diracom. Djela: Što je život? (What is Life?, 1944), Struktura prostora-vremena (Space-Time Structure, 1950), Priroda i Grci (Nature and the Greeks, 1954). Bio je član Royal Society (od 1949). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Schrödinger) i planetoid (13092 Schrödinger).

Schrödingerova jednadžba je temeljna jednadžba kvantne mehanike.

Schrödingerova mačka je misaoni eksperiment koji propituje temelje kvantne mehanike.

Citiranje:
Schrödinger, Erwin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54985>.