saturnijski stih

saturnijski stih (latinski versus Saturnius), naziv za stih najstarijega latinskog pjesništva (III. do II. st. pr. Kr.). Nalazi se u prijevodu Homerove Odiseje Livija Andronika i Nevijevu Spjevu o Punskom ratu te u mnogobrojnim epitafima, posvetama, poslovicama i inkantacijama. Budući da su se latinski pjesnici tijekom vremena sve više ugledali u grčke uzore, saturnijski stih postupno je bio zamijenjen heksametrom u epici, elegijskim distihom i jampskim senarom u epitafima i posvetama. Svojstveno mu je grupiranje slogova u riječi ili skupine riječi po načelu 4–3–3–3 sa stankom u sredini, paralelizmom među grupama i podgrupama, pojačanim učestalim aliteracijama i asonancama.