TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Sejfuddavla

Sejfuddavla (arapski Sayf ad-Dawla [sejfud:a'wla], pravim imenom Abū al-Ḥasan ‘Alī bin ‘Abdullāh bin Ḥamdān), vladar hamdanidske dinastije i mecena (?, 22. VI. 916Alep, 9. II. 967). Sin Abdullaha (sina osnivača dinastije Hamdana). Kao guverner Alepa od 944. cijelu je vladavinu proveo u ratovima protiv Bizantinaca u kojima je uglavnom pobjeđivao i uspješno branio sirijsko-mezopotamsku granicu do dolaska Nikefora II. Foke na vlast u Bizantu. Kao jedan od najslavnijih mecena umjetnosti i znanosti u islamskoj povijesti, na dvoru u Alepu okupljao je najveće pjesnike i učenjake svojega doba, među kojima se ističu pjesnici Mutanabi (koji mu je posvetio dvadesetak panegirika) i Sejfuddavlin rođak Abu Firas te filozof Farabi. Abul-Faradž al-Isfahani posvetio mu je svoju enciklopedijsku zbirku arapske poezije Knjiga pjesama. Sejfuddavla i hamdanidska dinastija značajno su utjecali na učvršćivanje duodecimalnog (dvanaestoimamskog) šijizma na području kojime su suvereno vladali, iako nikad nisu prestali priznavati vrhovnu vlast abasidskoga kalifa u Bagdadu. Nakon njegove smrti Bizantinci pod Bazilijem II. pokreću ofenzivu kojom nakratko osvajaju velike dijelove sjeverne Sirije, a sam Alep postaje tampon-zona između Bizantinaca i Fatimida. Sejfuddavla je u tradiciji ostao simbol klasičnog arapskog viteštva, zbog čega su ga Bizantinci poštovali kao dostojna protivnika.

Citiranje:
Sejfuddavla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54103>.