struka(e):
ilustracija
RUDNIK – 1. rudno ležište, 2. potkop, 3. okno, 4. smjerni hodnici, 5. prečnici, 6. slijepo okno, 7. otkopno polje, 8. otkopno radilište, 9. navozišta, 10. izvozni toranj; I, II, III horizonti
ilustracija
RUDNIK, izvozni toranj
ilustracija
RUDNIK, otkopavanje ugljena kombajnom
ilustracija
RUDNIK, rudarski hodnik s jednotračnom visećom željeznicom

rudnik, rudarski objekt za iskorištavanje mineralnih sirovina iz njihovih rudnih ležišta; u užem smislu, podzemni rudarski objekt (→ podzemni kop). Otvaranje ležišta naziv je za izradbu jamskog objekta koji povezuje površinu s podzemnim dijelom rudnika unutar rudnoga ležišta, a način otvaranja ovisi o konfiguraciji terena. U brdovitim krajevima, kada se ležište nalazi iznad dna doline, otvara se potkopom (horizontalnim rovom); kada se ležište nalazi u ravničarskom kraju, ispod dna doline, otvara se oknom (šahtom), koje je najčešće okomito ili vrlo strmo, a može biti i koso te se naziva niskop. Okno se izrađuje u ravnomjernom profilu, a služi za dopremu materijala u jamu, prijevoz ljudi, izvoženje iskopanoga materijala (iskopine) iz jame, provjetravanje i odvodnjavanje. Okna blizanci okna su koja se nalaze jedno pokraj drugoga; jedno od njih obično služi za izvoženje, a drugo za provjetravanje, odn. u većih rudnika oba za izvoženje. Okno koje se kopa u jami radi otvaranja dijelova rudnoga ležišta iznad ili ispod određene razine, a koje ne dopire do površine, naziva se slijepim oknom. Navozište je mjesto u jami gdje se izvozne posude pune iskopinom i otpremaju na površinu, otvor okna na površini naziva se ušćem, a odvozište je mjesto gdje se izvozne posude prazne i iskopina odvozi.

Otvaranjem se rudno ležište vertikalno dijeli na horizonte (katove), koji se sastoje od mreže hodnika kojima se na izabranoj razini okno povezuje s ostalim dijelovima ležišta. Po svojem položaju u ležištu hodnici se nazivaju: glavni smjerni hodnik (polazi od okna i dijeli rudno ležište po pružanju naslaga u otkopna polja), glavni prečnik i podređeni revirni prečnik. Hodnici vode prema granici otkopnoga polja, gdje se nalaze otkopna radilišta (otkopi) u kojima se mineralna sirovina otkopava. Pritom je bitno izabrati optimalnu otkopnu metodu: prema postupku s krovinom, otkopavati se može s rušenjem krovine, s planskim spuštanjem krovine, s ostavljanjem cjelina i sa zapunjavanjem otkopnoga prostora; s obzirom na položaj otkopa prema položaju sloja, odn. rudnoga ležišta, može se otkopavati po pružanju naslaga, po padu ili dijagonalno; prema veličini otkopa razlikuju se čelno otkopavanje u dugačkim frontalnim otkopima i otkopavanje u pojedinim manjim otkopima (npr. otkopavanje u stupovima ili komorama).

Rudarski strojevi služe za bušenje i otkopavanje te za utovar i transport iskopine na području rudnika. Bušilicom se izrađuju minske i istražne bušotine tako da se stijena reže ili drobi. To su većinom mehaničke bušilice, koje mogu biti udarne, udarno-rotacijske ili rotacijske (dubinski čekić, hidraulični čekić, tzv. rotari-bušilica), s pneumatskim, hidrauličnim, motornim ili električnim pogonom. Mnogo se manje upotrebljavaju bušilice s vodenim mlazom ili termičke bušilice. Otkopni stroj služi za otkopavanje mineralnih sirovina, a glavna mu je namjena izradba jamskih hodnika i tunela. Čelni otkopni stroj sukcesivno otkopava s pomoću rezne glave ili reznoga bubnja, a punoprofilni otkopni stroj izrađuje cijeli kružni profil odjednom. Za otkopavanje ugljena rabe se ugljeni kombajn i auger (sporokrećući, s bubnjem i brzorotirajućim noževima) te dinamički i skreperski strug (noževi se sporije, ali velikom silom, kreću zajedno sa strojem). – Za utovar se koristi kontinuirani utovarač s dva prigrtača (ruke) te različiti tipovi mehaničkih utovarača s lopatom (žlicom). Za utovar iskopine na površini rabi se hidraulični bager (sa žlicom volumena i do 30 m³). – Zadaća je transporta u rudarstvu otprema iskopine, doprema potrebnoga materijala te prijevoz ljudstva. Za diskontinuirani transport glavna su transportna sredstva u površinskom kopu kamion, kombinirani kamion utovarač i autoskreper, a u podzemnom kopu pružna transportna sredstva (rudnički vagoneti i lokomotive), s prugom na tlu ili s visećom prugom. Za kontinuirani se transport upotrebljavaju transporter s beskonačnom vrpcom, lančani grabuljar te pneumatski i hidraulični cjevovodni transport. Izvoznica je poseban tip dizala za vezu između površine i jamskoga prostora. Razlikuju se izvoznice s koševima za prijevoz ljudi i svih vrsta tereta, izvoznice s tzv. skipovima, kojima se izvlači samo iskopina, i kombinirane izvoznice.

Sigurnost u rudniku obuhvaća osiguranje i zaštitu od svih pojava koje bi mogle ugroziti rudare. Provjetravanjem jamskih prostorija osigurava se dovoljna količina svježe zračne struje kako bi se uklonili štetni, opasni i eksplozivni plinovi i omogućio siguran podzemni rad. U rudnicima ugljena najveća su opasnost metan i ugljena prašina, koji sa zrakom tvore eksplozivne smjese, a moguće je i samozapaljenje ugljena. Sustav za vjetrenje sastoji se od vjetrenih provodnika, koje čine okna, prečnici, otkopni hodnici, otkopi i ostale jamske prostorije. Zrak se s radilišta prikuplja u vjetrenim hodnicima i kroz okno ventilatorima izbacuje na površinu. Primjenjuje se usisni (depresijski) režim ventilatora, a rjeđe tlačni (kompresijski) režim s potisnim djelovanjem ventilatora. (→ rudarstvo)

Citiranje:

rudnik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/53637>.