Radman, Miroslav, hrvatski molekularni biolog (Split, 30. IV. 1944). Studij biologije završio 1966. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Doktorirao 1969. na Sveučilištu u Bruxellesu. Bio je profesor na Sveučilištu u Bruxellesu (1973–83) i ravnatelj Nacionalnoga centra za znanstvena istraživanja na Institutu »Jacques Monod« u Parizu (1983–98). Od 1998. profesor na Medicinskome fakultetu »Necker-Enfants Malades« u Parizu, a od 1999. do 2008. i ravnatelj Jedinice za medicinsku i evolucijsku molekularnu genetiku francuskoga Nacionalnoga instituta za zdravlje i medicinska istraživanja. Istražuje molekularne mehanizme popravka DNK te njihovu ulogu u nastanku raka i evoluciji. Radman je 1974. pokazao da se u bakterija izloženih metaboličkomu i genotoksičnom stresu javljaju genetski kontrolirane mutacije koje im omogućuju preživljavanje u nepovoljnim uvjetima; aktivira se tzv. SOS-odgovor, tj. mehanizam popravka DNK koji omogućuje kopiranje oštećene DNK. Godine 1989. otkrio je molekularnu osnovu genetske barijere među vrstama; dokazao je da mehanizam popravka krivo sparenih baza (oblik popravka DNK kojim se iz novosintetizirane DNK uklanjaju nepodudarne baze) sprječava rekombinaciju između kromosoma srodnih vrsta bakterija. Pod njegovim je vodstvom skupina znanstvenika, među kojima i znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković, 2006. razjasnila molekularni mehanizam koji bakteriji Deinococcus radiodurans omogućava popravak smrtonosnih oštećenja DNK. Predvodio je skupinu znanstvenika što je razvila metodologiju s pomoću koje je moguće pratiti spolno razmnožavanje bakterije Escherichia coli, odnosno prijenos genskoga materijala iz jedne stanice u drugu (2008). S M. Alačević osnovao je Mediteranski institut za istraživanje života u Splitu (2003). Član je francuske Akademije znanosti od 2002., američke Nacionalne akademije znanosti od 2018. te dopisni član HAZU od 1992. Savjetnik predsjednika vlade RH za znanost (2004–2011). Dobitnik je nagrade francuske Akademije znanosti »Charles Léopold Mayer« 1992., nagrade francuskog Udruženja za istraživanje raka »Léopold Griffuel« 1998., nagrade francuske i američke akademije znanosti »Richard Lounsbery« 2000. i drugih međunarodnih priznanja. Godine 2012. dobitnik odličja Legije časti.
