radikalizam (prema radikalan), u politologiji, naziv za smjer kritičkoga preispitivanja i korjenite promjene postojećega političkoga i društvenog sustava. U politici dosljedan, često isključiv stav koji traži uporabu odlučnih metoda u obrani određene političke ideje. Pojam radikalizma prvi je upotrijebio britanski političar Ch. J. Fox, koji je zastupao »radikalnu« reformu političkog sustava u smjeru uvođenja općega prava glasa. Nakon toga pojam se odnosio na društveni pokret koji se razvijao u Europi od kraja XVIII. st. do sredine XIX. st. U Velikoj Britaniji pokret se pozivao na vrijednosti Slavne revolucije (Glorious Revolution, 1688) i Francuske revolucije (1789). Borio se za veća prava građana u odnosu na Parlament i kralja: pravo na pružanje otpora vlasti u slučaju zlouporabe, pravo naroda na sastavljanje vlade te za vjersku toleranciju i socijalne reforme. Najistaknutiji predstavnici pokreta (tzv. britanski radikali) bili su: Richard Price, T. Paine, J. Priestley i dr., od kojih su neki bili organizirani u udruženja kao npr. Londonsko revolucionarno društvo, a neki u političke stranke kao što je Zemaljska stranka. Britanska vlada zabranjivala je rad radikalnih društava, no radikalni pokret bitno je utjecao na političke teorije prirodnih prava i narodne vlasti, koje su poslužile kao temelj demokratskim i socijalističkim zahtjevima laburističkoga pokreta u Velikoj Britaniji XIX. st. Od sredine XX. st. pojam radikalizma, osobito u američkom političkom diskursu, upotrebljava se kao sinonim za lijevi (komunizam) ili desni (fašizam) politički ekstremizam. Pojam radikalizma zastupljen je u nazivima suvremenih političkih stranaka koje se ideološki protežu od onih što traže reformu izbornoga sustava, preko progresivnih liberalnih stranaka i republikanaca, do stranaka krajnje lijeve i desne političke orijentacije, ali i u djelovanju različitih društvenih i vjerskih skupina (vjerski radikalizam i dr.).
