struka(e):

pučko sveučilište, obrazovna i prosvjetiteljska ustanova otvorenoga tipa kojoj je djelatnost, pretežito, formalna i neformalna izobrazba odraslih, dopuna općeg obrazovanja, popularizacija znanosti, umjetnosti i kulture. Prva pučka sveučilišta osnovana su u Danskoj i Norveškoj 1864., a ideja o osnutku pučkoga sveučilišta u Hrvatskoj, kao nadopune Sveučilišta, potječe iz 1907. A. Bazala osnovao je 1912. Pučko sveučilište grada Zagreba. Važnu ulogu u širenju prosvjetiteljskoga rada pučkih sveučilišta između dvaju svj. ratova imao je Zbornik za pučku prosvjetu, sa stručnim i pedagoško-didaktičkim prilozima, kao poticaj za kasniju andragošku izobrazbu nastavnika. Srodnu ustanovu, Seljačko sveučilište (za obrazovanje odraslih poljodjelaca), osnovao je J. Turić u okviru Škole narodnog zdravlja u Zagrebu. Nakon II. svj. rata utemeljena su mnogobrojna pučka sveučilišta (narodna i radnička; 1945. bilo ih je 128, a 1948. god. 223), namijenjena dopunskoj izobrazbi odraslih putem tečajeva, seminara te jednogodišnjih i višegodišnjih škola različita usmjerenja. Od 1954. pučka sveučilišta djeluju u sklopu Saveza (zajednice) narodnih i radničkih sveučilišta na usavršavanju odraslih, postaju i kulturna središta, npr. Radničko (i narodno) sveučilište »Moša Pijade« u Zagrebu. Hrvatska zajednica pučkih i otvorenih učilišta okuplja 54 člana, osnivač je Andragoškoga centra, ustanove za unaprjeđenje obrazovanja odraslih (izdaju stručni časopis Obrazovanje odraslih), a dio pučkih sveučilišta djeluje samostalno.

Citiranje:

pučko sveučilište. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/pucko-sveuciliste>.