struka(e):

prostirač, komadni tekstilni proizvod određena oblika i dimenzija, namijenjen za prekrivanje podova; ponegdje i tepih. U pravilu se sastoji od gazeće površine i podloge. Gazeća površina gornji je dio prostirača, po kojem se hoda, a može biti glatka, ili vlasasta (rutave strukture od vlakana ili gustih petlji pređe nalik na runo), kada se obično naziva flor. Podloga je dio prostirača na strani naličja, koja nosi vlasastu površinu, osigurava njezinu kompaktnost i čvrstoću tijekom uporabe. Zbog toga je podloga čvrsta i razmjerno kruta; kod vunenih prostirača u pravilu je građena od grubih vlakana jute, a kod prostirača od umjetnih vlakana često sadrži i adhezive (ljepila), kojima su vlakna flora dodatno učvršćena za podlogu, čime se sprječava njihovo izvlačenje tijekom uporabe prostirača. Za prostirač vlasaste površine (s florom) uvriježio se naziv sag, dok se naziv ćilim rabi za prostirač glatke i vlasaste površine, većinom orijentalna dizajna i podrijetla, ili domaće izradbe kao rukotvorina. Najkvalitetniji su i najcjenjeniji vuneni prostirači, premda su u širokoj uporabi i jeftiniji, čvrsti i trajni prostirači od polipropilenskih, akrilnih ili poliamidnih umjetnih vlakana. Takvi su prostirači skloni nabijanju statičkim elektricitetom pa se uvode različita rješenja kako bi se osigurala potrebna udobnost. Prostirači se danas većinom izrađuju strojno (posebne tehnike tkanja, uzlanja i prepletanja), a samo skupocjeni orijentalni ćilimi izrađuju se ručnim uzlanjem vunenih ili čak svilenih niti, pri čem se razlikuje perzijski i turski način uzlanja. Prostirač je to cjenjeniji što je broj uzlova na jediničnoj ploštini veći.

Citiranje:

prostirač. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/prostirac>.