TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Povlja

Povlja (također Povja), naselje i lučica u istočnom dijelu sjeverne obale otoka Brača; 319 st. (2011). Poljodjelstvo (vinova loza, maslina); ribarstvo; obradba kamena. Turizam. – O ranoj naseljenosti svjedoče ostatci antičkih građevina, kao i dijelovi ranokršćanske bazilike (V–VI. st.), od koje je osobito dobro očuvana osmerokutna krstionica s freskama iz istoga doba. U ranom srednjem vijeku sklop su preuzeli benediktinci, koji su potkraj IX. ili početkom X. st. utemeljili samostan posvećen sv. Ivanu Krstitelju, a u XII. st. starokršćansku krstionicu pretvorili u crkvu. Nije poznato kada je taj prvi povaljski samostan prestao djelovati, ali se to, prema tvrdnjama pojedinih bračkih kroničara, dogodilo nakon što su ga 1145. opljačkali Neretvani. U drugoj polovici XII. st. obnovio ga je opat Ratko, koji je 1184., zajedno s bračko-hvarskim knezom Brečkom, bračkom svjetovnom i duhovnom gospodom te pukom, sudjelovao na zboru u Bolu na Braču. Prema tada postignutom dogovoru (→ povaljska listina) povaljskomu su samostanu bile vraćene sve zemlje što ih je uživao prije propasti. Prilikom obnove samostana opat Ratko dao je probiti vrata na zapadnom crkvenom zidu, a na gornjem pragu novih vrata kamenoklesar Radonja uklesao je ćirilski natpis na hrvatskom jeziku (→ povaljski prag). God. 1240. i 1294. samostan su napali i teško oštetili Omišani, a polovicom XIV. st. gusari su potpuno opustošili i crkvu i samostan. Nakon toga benediktinci su zauvijek napustili Povlja, posjed opatije ostao je bez gospodara, crkva je bila zapuštena, a zemljišta su često mijenjala vlasnika. Početkom XV. st. brački su plemići kao patroni nekadašnjega samostana dali obnoviti crkvu (1415) te su za upravitelja obnovljenoga beneficija postavili svećenika Marina Veselića Prazinića iz Nerežišća. Nakon njegove smrti papa Eugen IV. povjerio je 1439. opatiju hvarskomu biskupu Tomi Tomasiniju, da njezinim prihodima uzdržava siromašne klerike, koji su služili u hvarskoj katedrali. Nakon Tomasinija opatijom je upravljalo više komendara (naslovni opati koji su imali pravo na prihod crkvenoga beneficija). U XVI. st., prodorom Osmanlija u Makarsko primorje, postao je ugrožen život opatijskih težaka pa su opati uz pomoć mletačke vlade utvrdili obrambeni kaštel. Do 1630. taj se kaštel nalazio u posjedu opatije, a zatim ga je unajmila bračka obitelj Tommaseo, koja je njime upravljala do 1854. God. 1807., za Napoleonove uprave, povaljska je opatija bila ukinuta. Jezgru današnjega naselja s kamenim kućama izgradili su na mjestu nekadašnje benediktinske opatije stanovnici s kopna, koji su se bježeći pred Osmanlijama u XVII. st. doselili na Brač.

Citiranje:
Povlja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49838>.