STRUKE:

potenciometrija

potenciometrija (potencijal + -metrija), tehnika elektrokemijske analize koja se osniva na ovisnosti potencijala indikatorske elektrode o koncentraciji određene ionske vrste s kojom je ona u aktivnom, reverzibilnom kontaktu u ispitnoj otopini (→ elektroda). Mjeri se napon galvanskoga članka u kojem je u otopinu, osim indikatorske, uronjena i usporedbena elektroda (npr. kalomelna), potencijal koje ne ovisi o koncentraciji iona u otopini. Potenciometrijska mjerenja primjenjuju se na dva načina. Jedan od njih služi za određivanje koncentracije određene ionske vrste u otopini. To mogu biti vodikovi ioni (odn. pH-vrijednost), kada se kao indikatorska uzima vodikova elektroda (ili prikladnija staklena ili kinhidronska), ili se određuje koncentracija nekih drugih iona u otopini, za što kao indikatorske služe ionskoselektivne elektrode, koje reagiraju samo s određenom vrstom iona. Drugi je način potenciometrijskoga mjerenja određivanje završne točke titracije (npr. neutralizacijske, taložne ili redoks-reakcije), a kao indikatorska elektroda rabi se ona koja je reaktivna s obzirom na vrstu iona koji se troše ili nastaju tijekom titracije (najčešće platinska, zlatna, srebrna ili grafitna). Završna točka određena je točkom infleksije na titracijskoj krivulji. (→ titracija)

Citiranje:
potenciometrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49739>.