poremećaji u ponašanju, različite pojave unutar društv. odnosa kod djece, mladih i odraslih koje odstupaju od društveno prihvaćenih normi i sadržaja komunikacije među ljudima. Podrazumijevaju različite oblike asocijalnoga, destruktivnoga, devijantnoga, delinkventnog i kriminogenoga ponašanja, koje je nepoželjno i opasno za okolinu. Uzroci su poremećaja u ponašanju različiti: poremećaji u genetskoj strukturi osobe, sociopatski poremećaji, odgojna zanemarenost u obitelji, antipedagogija institucionalnoga odgoja i obrazovanja, utjecaji društv. sredine i dr. Poremećaji u ponašanju složena su pojava koju obilježava različitost pojavnih oblika i uzroka te njihova interakcija. Osobitu pedagošku važnost imaju poremećaji u ponašanju djece i mladeži, od zamjetne osobne impulzivnosti, hiperaktivnosti, blažih oblika »sitnih dječjih laži«, neposlušnosti, zanemarivanja i neizvršavanja svakodnevnih životnih obveza, bježanja od školskih i obiteljskih dužnosti do težih oblika nasilja, agresivnosti, prostitucije i seksualnih devijacija, različitih vrsta ovisnosti, krvnih delikata i sl. Na njih treba odgojno preventivno djelovati te stalno raditi na njihovu ublažavanju i korekcijama putem posebnih (pre)odgojnih mjera, postupaka i resocijalizacijskih sadržaja od strane roditelja, učitelja, odgojitelja i specijaliziranih stručnjaka (pedagoga, soc. pedagoga, psihologa, soc. radnika, liječnika), osposobljenih za rad s tim osobama u procesu njihova društv. prilagođivanja.
