Popović, Laza, hrvatski i srpski liječnik (Srijemski Karlovci, 7. XII. 1877 – Beograd, 5. V. 1945). Završivši studij medicine u Beču (1901), radio je kao gradski fizik u Srijemskim Karlovcima. Potkraj 1918. postao je upravitelj rendgenskog odjela Zakladne bolnice u Zagrebu. God. 1921. izabran je za izvanrednoga, a 1931. za redovitoga profesora rendgenologije zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Pri tom je fakultetu početkom 1927. otvorio Centralni rendgenološki institut, koji je vodio do 1940. Postavši senatorom Kraljevine Jugoslavije, 1940. preselio se u Beograd. Jedan je od začetnika rendgenologije na našim prostorima. Izdao je naš prvi udžbenik Kliničke rentgenologije (I–IV, 1923–35), a 1937. je pokrenuo Radiološki glasnik. Bio je osnivač i predsjednik Rendgenološkoga društva u Zagrebu (1927) i Jugoslavenskoga radiološkog društva u Beogradu. Bio je istaknuti kulturni djelatnik, promicatelj sokolstva i organizator sokolskih društava u Hrvatskoj.
