TRAŽI DALJE:
STRUKE:

poluuncijala

ilustracija
POLUUNCIJALA, stranica Splitskog evanđelistara, VIII. st., Split, Riznica katedrale

poluuncijala (kasnolatinski scriptura semiuncialis), latinsko pismo nastalo u rimsko doba, a u uporabi je bilo od V. do IX. st., no njegovi se začetci uočavaju već tijekom III. st. (tal. paleograf L. Schiaparelli nazvao ih je arhajskom poluuncijalom). Poluuncijala je knjižno pismo zaobljenih oblika kojim su pisani kodeksi pretežito, ali ne isključivo, kršć. sadržaja te se kao i uncijala, s kojom ima velikih sličnosti, držalo kršć. pismom. U razvoju poluuncijale uočavaju se četiri razdoblja. Prvo je razdoblje nastajanja (do V. st.), zatim razdoblje usavršavanja (V. i VI. st.), početak opadanja (VII. st.) te razdoblje potpunog opadanja poluuncijale (VIII. i IX. st.). Za razliku od uncijale, poluuncijala je pismo minuskulnih obilježja, koja se očituju u prelascima nekih slova (b, d, g, m, q, r, s) iznad i ispod dvocrtovlja. Nastanak poluuncijale nije sasvim razjašnjen, ali se zbog morfoloških sličnosti vezuje uz rim. kurzivnu minuskulu, uncijalu i neka druga lat. pisma. Karakteristična su slova a, g, r, a sustav kratica isti je kao kod drugih majuskulnih pisama rim. doba, jedino su znakovi za kraćenje nešto drukčiji. Kratila su se uobičajena nomina sacra (deus, dominus, sanctus, spiritus, episcopus, presbyter i dr.). U početku se rabilo manje kratica (nomina sacra i epigrafske kratice), a poslije su se pojavile i druge te se po sustavu kraćenja i zastupljenosti kratica mogu utvrđivati relativni kronološki odnosi među rukopisima. Obilježja su poluuncijale i uporaba ligatura, te nedosljedna uporaba točke kao interpunkcijskoga znaka. U hrv. pisanoj baštini najznačajniji je kodeks poznat pod imenom Splitski evanđelistar (Evangeliarium Spalatense), najstarija knjiga na hrv. prostorima, pisan kaligrafskom poluuncijalom. Sadrži tekst četveroevanđelja pisan u dva stupca, a pisalo ga je šest ruku. Ne zna se njegovo podrijetlo, a prema legendi pisao ga je sv. Dujam, solinski biskup i mučenik, litteris apostolicis. Neki se paleografi zauzimaju za njegovo solinsko podrijetlo, a drugi drže da je taj kodeks pisan u Ravenni u VII. ili VIII. st. Za razvoj pismenosti na hrv. prostorima posebnu važnost imaju marginalni zapisi rim. kurzivnom minuskulom, beneventanom, karolinom i drugim mlađim pismima.

Citiranje:
poluuncijala. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 30. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49297>.