penutijski jezici, pretpostavljena porodica američkih indijanskih jezika koju je prvi pretpostavio američki lingvist E. Sapir početkom XX. st. Prema njegovu su mišljenju penutijski jezici jedna od najvećih jezičnih porodica u Americi, s odvjetcima na zapadnoj obali SAD-a i Kanade, u Meksiku i susjednim srednjoameričkim državama, a možda i u Južnoj Americi. U penutijske jezike Sapir je svrstao jezike jokuc, maidu i mivok, vintunske i sahaptinske jezike, takelmanske jezike, jezike zuni, kus i činuk (na zapadnoj obali SAD-a i Kanade), majanske i totonačke jezike (u Srednjoj Americi), te jezike ipaja (u Peruu). Danas većina lingvista odbacuje tezu da su svi ti jezici genetski srodni, ali prevladava mišljenje da se u penutijsku porodicu (u užem smislu) doista mogu svrstati neki jezici sjeverozapada Sjeverne Amerike, npr. jokuc, maidu, mivok i vintunski jezici, a možda i sahaptinski, takelmanski i činučki. S tipološkoga gledišta, penutijski jezici u tom, užem smislu, dijele neka obilježja koja inače nisu česta u jezicima zapadne obale Amerike, npr. imenske padeže, kategoriju roda, samoglasnički prijevoj (npr. u jeziku jokuc), itd.
