pekinška opera

ilustracija
PEKINŠKA OPERA, prizor iz predstave
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

pekinška opera (jingxi, poznata i kao jingju), kineski scenski oblik. Na pekinškoj sceni prevladala je već u ranom XIX. st.; povezuje govoreni dijalog, glazbu, operno pjevanje, ples, akrobatiku. Dramski tekstovi pretežito su anonimni, a teme uzimaju iz povijesnih priča i romantičnih romana poznatih širokomu krugu. Koristi se mješavina književnog i govornoga jezika; pjevani su ulomci u stihu, dijalozi tumače radnju i daju pjevaču prigodu da se odmori. Struktura je labava, nema podjele na činove, nižu se prizori, ne pazi se na pravilo o jedinstvu vremena i mjesta. Nema podjele na tragediju i komediju, najčešće je melodrama sa sretnim svršetkom. Repertoar se dijeli na građanske (wen) ili ratničke (wu) te na ozbiljne (daxi) ili komične komade (xiaoxi). Tradicionalno su, sve do nedavno, glumili isključivo muškarci; glumac bi se specijalizirao za jednu od četiriju tipskih uloga: mušku (sheng), žensku (dan), našminkano lice (jing) i klauna (chou); postoje i podtipovi, a bogati kostimi i izražajna šminka određuju tipske likove. Pozornica je prazna, scenografije gotovo nema, rekviziti su simboli. Najpoznatiji glumac bio je Mei Lanfang (1894–1961), koji se specijalizirao za ženske uloge.

Citiranje:
pekinška opera. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47356>.