Auster [ɔ:'stəɹ], Paul, američki književnik (Newark, 3. II. 1947). Nakon studija u New Yorku (Columbia University), radio je kao prevoditelj u Parizu. U prvijencu Izum samoće (The Invention of Solitude, 1982) spaja memoarsku prozu o očevoj smrti s razmišljanjima o činu pisanja. Proslavio se Newyorškom trilogijom (The New York Trilogy, 1987), ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana (»metafizičkih trilera«), u kojima je propitivanje čvrsto ustrojenih pravila žanra najčešće povezano s temama gubitka, pronalaska ili prisvajanja identiteta. Junaci su tih romana (Stakleni grad – City of Glass, 1985; Duhovi – Ghosts, 1986; Zaključana soba – The Locked Room, 1986) najčešće privatni istražitelji ili pisci, a ozračje je djelâ prožeto tajanstvenošću i napetošću, svojstvenima žanrovima koje se dekonstruira. Utjecaji Franza Kafke, Samuela Becketta, psihoanalize Jacquesa Lacana, pa i američkoga transcendentalizma vidljivi su i u sljedećim ostvarenjima, ponovno zaokupljenima pisanjem, traganjem za identitetom i novim mogućnostima književnog oblikovanja: Mjesečeva palača (Moon Palace, 1989), Levijatan (Leviathan, 1992), Gospodin Vertigo (Mr. Vertigo, 1994), Knjiga iluzija (The Book of Illusions, 2002), Čovjek u tami (Man in the Dark, 2008). Pitanjem sebstva i pisanja o sebi bavio se u autobiografskim djelima Zimski dnevnik (Winter Journal, 2012) te Izvještaj iz nutrine (Report from the Interior, 2013). Objavio je 2013. knjigu odabrane korespondencije s J(ohnom) M(axwellom) Coetzeejem (Ovdje i sad: pisma 2008–11. – Here and Now: Letters 2008–11). Pisao je i pjesme, knjige ogleda (Bijeli prostori – White Spaces, 1980; Umjetnost gladovanja – The Art of Hunger, 1982), te scenarije, od kojih se ističe onaj za film Dim (Smoke, 1995) Waynea Wanga, kultno ostvarenje 1990-ih.
