struka(e):

opojne droge (opojna sredstva), sredstva koja izazivaju ovisnost; prirodne ili sintetske psihoaktivne tvari, koje nakon ponavljane uporabe mogu izazvati naviku, a s vremenom i nesavladivu potrebu za daljnjim uzimanjem, često i za postupnim povećavanjem doza. Takve se tvari često nazivaju i narkoticima, premda su oni samo jedna podskupina opojnih droga. Zbog načina djelovanja i posljedica zloporabe, u opojne droge valja uvrstiti i vrlo raširena legalna sredstva ovisnosti, alkohol i nikotin te psihoaktivne lijekove. Proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga pod posebnim su zakonskim nadzorom zbog mnogobrojnih štetnih posljedica po društvo i ugrožavanja zdravlja ljudi. U pojedinim je dijelovima svijeta uporaba nekih vrsta opojnih sredstava tradicionalna i društveno prihvatljiva, a neke se vrste ne dopuštaju ili se zakonski zabranjuju. Primjerice, alkohol nije dopušten u nekim arapskim zemljama, a pušenje opijuma još je uvijek tradicionalni način uživanja u Indiji, kao i žvakanje lišća koke u dijelovima Južne Amerike. Jačanjem međunarodnih mehanizama nadzora proizvodnje i prometa opojnih droga (u skladu s konvencijama UN-a) te globalizacijom, sve se više ujednačuje pristup kojim se poimaju i tretiraju pojedina opojna sredstva.

Učinci opojnih droga na središnji živčani sustav ostvaruju se ponajprije oponašanjem aktivnosti neurotransmitera ili utjecajem na funkcioniranje mehanizama kojima se regulira prijenos podražaja u sinapsama neurona. S obzirom na psihoaktivno djelovanje opojne droge dijele se na: depresore središnjega živčanoga sustava, psihostimulanse i halucinogene. Depresori deprimiraju središnji živčani sustav smanjenjem njegovih funkcija. Tri su tipa depresora: a) opijatski tip: opijum i njegovi alkaloidi kodein i morfin, potom heroin, opioidi; b) barbituratno-alkoholni tip: barbiturati, alkohol; c) benzodiazepinski tip: sedativi, anksiolitici, hipnotici, anestetici (→ psihofarmaci). Psihostimulansi potiču središnji živčani sustav. To su: kokain te njegov pripravak crack, koji se zagrijavanjem pretvara u plin i uzima udisanjem, amfetamin i mnogobrojna njemu srodna sintetska sredstva poput metamfetamina, metilfenidata, fendimetrazina, pemolina, potom efedrin, khat (u lišću biljke Catha edulis). U stimulativna sredstva ubraja se i nikotin (u cigaretama duhana) te ksantinski derivati poput kofeina, teofilina i teobromina (u kavi i nekim čajevima). Halucinogeni (psihodelici) su droge koje mijenjaju percepciju osjeta i mogu uzrokovati stanja slična psihozi: LSD ili lizergid, psilocibin, meskalin. Halucinogeno djelovanje imaju i nekad rabljeni anestetici (fenciklidin i ketamin), neki antiparkinsonici (derivati triheksifenidila) te sastojci nekih biljaka: velebilja (Atropa belladonna), crne bunike (Hyoscyamus niger) i bijeloga kužnjaka (Datura stramonium).

Postoje i droge miješanoga djelovanja. Stimulativno, ali i halucinogeno djelovanje ima amfetaminu srodan MDMA (metilendioksimetamfetamin, poznatiji kao ecstasy). Njegova je uporaba vrlo raširena među mladima u Europi i SAD-u od pol. 1980-ih. Stimulativno, umirujuće i halucinogeno djelovanje ima kanabis. Konfuziju, pomućenje svijesti i iskrivljenje percepcije uzrokuje udisanje različitih otapala, plinova i aerosola, često prisutnih u sredstvima koja se koriste u svakodnevnom životu, pa je njihovu zloporabu teško spriječiti. U novije doba na mjestima zabave širi se zloporaba opojnih droga: GHB (gama-hidroksibutirat), koji je vrlo toksičan, a uzrokuje euforiju, dezinhibiciju i pojačanje seksualnoga nagona; flunitrazepam, koji se rabi kao anestetik u medicini, a uzrokuje relaksaciju, dezinhibiciju i ima blago sedativno djelovanje uz višesatnu amneziju, pa se najčešće koristi tako da se žrtvi podmetne u piće kao tzv. droga za silovanje, jer brzo uzrokuje gubitak kontrole i svijesti o događanjima. (→ ovisnosti)

Citiranje:

opojne droge. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/opojne-droge>.