struka(e):
ilustracija
OP-ART, M. Schroeder, Moiré, 1968., Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

op-art (kratica od engleskoga optical art: optička umjetnost), smjer u likovnoj umjetnosti, nastao sredinom XX. st., koji se temelji na učincima optičkih iluzija. Radovi su ugl. eksperimentalnoga karaktera, izrađeni uz uporabu industrijskih materijalâ i mehaničkih sredstava; pretežito apstraktne geometrijske kompozicije djeluju na sveukupna psihofizička osjetila gledatelja, koji aktivno sudjeluje u događanju djela što se neprekidno mijenja, bilo zbog vlastita mehanizma bilo zbog kretanja gledatelja; blizak je kinetičkoj umjetnosti. Ishodište je op-arta u neoimpresionizmu, orfizmu, futurizmu, konstruktivizmu, De Stijlu i Bauhausu. Vodeći su predstavnici: V. Vasarély, B. Riley, J. R. Soto, Yaacov Agam, C. Cruz-Díez, J. Le Parc. Među hrvatskim umjetnicima (M. Šutej, J. Dobrović) javio se u okviru novih tendencija u Zagrebu.

Citiranje:

op-art. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/op-art>.