TRAŽI DALJE:
STRUKE:

nosač zvuka

nosač zvuka, fizičko sredstvo (medij) za pohranu i distribuciju zvučnoga zapisa u analognom ili digitalnom obliku. Analogni su nosači zvuka → gramofonska ploča, → magnetska vrpca u → kaseti ili na kolutu (→ magnetofon; magnetoskop) te filmska vrpca s optičkim zapisom. Digitalni nosač zvuka sadrži zvukovne podatke pohranjene kao → magnetski zapis, magnetooptički zapis ili → optički zapis, te u obliku poluvodičke memorije. Na načelu magnetskog zapisa rade tvrdi disk i magnetska vrpca zapisivačkoga sustava DAT (engl. Digital Audio Tape), a na načelu magnetooptičkoga zapisa radi minidisk (MD). Nosači zvuka s optičkim zapisom različite su vrste kompaktnoga diska (CD) i digitalnoga višenamjenskog diska (DVD), uz mogućnost komprimiranih zvukovnih podataka (npr. u sustavu MP3, engleski Moving Pictures Experts Group Audio Layer 3). Zvukovne podatke u obliku poluvodičke memorije sadrže memorijska kartica i memorijski priključnik (tzv. USB-stick, engleski Universal Serial Bus). (→ disk; memorija)

Citiranje:
nosač zvuka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44144>.