struka(e):
Nečuj-Levyc’kyj, Ivan
ukrajinski književnik, publicist i etnograf
Rođen(a): Stebliv, danas Čerkaska oblast, 25. XI. 1838.
Umr(la)o: Kijev, 15. IV. 1918.

Nečuj-Levyc’kyj [neču'i lev'c’ki], Ivan (pravo prezime Levyc’kyj), ukrajinski književnik, publicist i etnograf (Stebliv, danas Čerkaska oblast, 25. XI. 1838Kijev, 15. IV. 1918). Završio Kijevsku duhovnu akademiju. U pripovijetkama, romanima i dramama dao galeriju likova i pokazao bit ukrajinskoga nacionalnoga značaja u svoj njegovoj raznolikosti. U glavnim djelima prikazuje socijalne i etičke probleme sela i grada, kmetstvo i njegove posljedice (pripovijesti Žene dvojice regrutaDvi moskovky, 1868; Mykola Džerja, 1878; Kajdaševa obiteljKajdaševa simja, 1879., i dr.), ulogu inteligencije, rusifikaciju i asimilaciju (romani OblaciHmary, 1874; Iznad Crnoga moraNad Čornym morem, 1890., i dr.), osuđuje svećenstvo (pripovijetke Popovi i popadije staroga kovaStarosvits’ki batjušky ta matušky, 1885; Atoski probisvijetAfons’kyj projdysvit, 1890., i dr.) te pokazuje povijesne korijene rodoljublja i izdajstva (romani Knez Jeremija WiśniowieckiKnjaz’ Jeremija Vyšnevec’kyj, 1897; Hetman Ivan VigovskiGet’man Ivan Vygovs’kyj, 1899). U književnoznanstvenim i povijesnim radovima branio je samostalnost ukrajinskoga jezika i književnosti. Istaknuo se kao pejzažist, majstor portreta i finoga humora.

Citiranje:

Nečuj-Levyc’kyj, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/necuj-levyckyj-ivan>.