TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Nadin

Nadin, naselje u Dalmaciji, oko 10 km sjeverozapadno od Benkovca (Ravni kotari); 408 st. (2011). Leži na 199 m apsolutne visine, uz željezničku prugu Knin–Zadar. Župna crkva sv. Antuna Padovanskog iz 1878; u blizini ruševine ilirsko-rimskoga naselja Nedinuma (u osmansko doba utvrda). Vinogradarstvo, voćarstvo (breskva, lubenica, dinja i dr.), povrtlarstvo (rajčica i dr.). Stočarstvo (ovca, svinja). – U liburnsko doba gradina Nedinum, a u rimsko doba središte općinske zajednice. Nadin se već spominje u djelima antičkoga pisca Plinija Starijega te u Peutingerovu zemljovidu (Tabula Peutingeriana). Plinije Stariji tamošnje je žitelje (Nedinates) smještao, zajedno sa stanovnicima staroga Bribira (Varvaria), u X. regiju Italije. Nadin je vjerojatno, zajedno s nekim drugim središtima Liburnije, stekao ius Italicum potkraj Cezarova prokonzulata u Iliriku; imao je municipalnu samoupravu, gradsko vijeće i tijela uprave. U rimsko doba u Nadinu je bilo izrađeno više zavjetnih spomenika u čast božice Latre. Kroz naselje je prolazila rimska cesta, koja je iz Jadere (Zadra) vodila prema Burnumu (Ivoševci kraj Knina). Iz toga su doba sačuvani ostatci gradskih zidina, podignutih u velikim blokovima. U srednjem vijeku Nadin je bio središte hrvatskoga upravnoga područja (Nadinska županija), a u XIV. st. na području Nadina nalazilo se sjedište hrvatskih plemićkih rodova Kačića i Virevića. Tijekom mletačko-osmanskih ratova bio je važno mletačko obrambeno uporište za obranu Zadra. Pod osmanskom vlašću nalazio se od 1538. do 1648., nakon čega je izgubio nekadašnje značenje. Početkom Domovinskoga rata 1991. srpske su snage Nadin opljačkale i spalile, a starosjedilačko hrvatsko žiteljstvo prognale. Oštećena je župna crkva sv. Ante Padovanskoga. Nadin je oslobođen u kolovozu 1995.

Citiranje:
Nadin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 18. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42735>.