nacionalna sigurnost, odsutnost prijetnji vitalnim nacionalnim ili državnim interesima, među kojima su državni (nacionalni) opstanak, teritorijalni integritet, politička samostalnost i odgovarajuća kvaliteta života. Također način ostvarivanja, promicanja i zaštite vitalnih nacionalnih interesa. U užem, geopolitičkom smislu, nacionalna se sigurnost odnosi na državni prostor, tj. na održavanje njegove cjelovitosti i stabilnosti, kulturnih sadržaja i ekološke kvalitete te uključenosti u međunarodnu komunikaciju (gospodarsku, kulturnu, političku i dr.). Ostvaruje se oslanjanjem na vlastite snage, uključivanjem u vojno–političke saveze, udruživanjem u sustave kolektivne sigurnosti, ugovaranjem savezništva s moćnijim državama i dr. Sustavi nacionalne sigurnosti pojedinih država sadrže uglavnom razrađene sigurnosne politike (vanjsku, obrambenu, gospodarsku, zdravstvenu, energetsku i dr.) i sigurnosnu strukturu (oružane snage, obavještajne i policijske službe, sudstvo i dr.). U državama liberalne demokracije zakonom su utvrđene ovlasti i dužnosti izvršne, zakonodavne i sudske vlasti u ostvarivanju nacionalne sigurnosti. Mnoge države imaju posebno tijelo za vođenje državne sigurnosne politike, Vijeće za nacionalnu sigurnost (po uzoru na SAD, koji ga ima od 1947). Ono uključuje uglavnom politički vrh države, zapovjednike oružanih snaga, šefove obavještajnih službi i dr. Neki autori osporavaju objektivnu zasnovanost nacionalne sigurnosti i nacionalnih interesa, smatrajući da se oni određuju prema subjektivnim interesima vladajućih i politički dominantnih skupina.
