mladoturci, popularni naziv za pripadnike više turskih nacionalnih skupina ili organizacija iz redova liberalne građanske mladeži i inteligencije potkraj XIX. i na početku XX. st., koja je spas za preživjelo Osmansko Carstvo nalazila u njegovu pretvaranju u modernu ustavnu državu. Prvo takvo društvo, Mladi Turci, bilo je osnovano 1865. u Istanbulu po uzoru na Mazzinijevu Mladu Italiju. Za represivnoga režima sultana Abdula Hamida II., studenti vojnomedicinske akademije u Istanbulu, radi svrgavanja sultana i provođenja reformi, osnovali su 1889. ilegalnu organizaciju Ujedinjenje i napredak. Nakon neuspjela pokušaja prevrata, većina članova te organizacije izbjegla je iz zemlje. Njihovi pristaše, mladi časnici u garnizonima Egejske Makedonije, osnovali su 1906. u Solunu društvo Domovina i sloboda. Pod njihovim vodstvom ustanak je počeo 3. VII. 1908. u Resnu. Nesposoban da se suprotstavi ustanku mladih časnika, koji je zahvatio više garnizona po osmanskim gradovima, sultan Abdul Hamid II. morao je udovoljiti zahtjevima ustanika. 24. srpnja vratio je na snagu suspendirani Midhat-pašin ustav iz 1876. i proglasio ravnopravnost svih naroda i vjera u Osmanskome Carstvu. Pošto su u travnju 1909. svladali otpor oporbe u Istanbulu, mladoturci su, predvođeni Enver-pašom i Talat-pašom, zauzeli grad, zbacili s prijestolja Abdula Hamida II. i za sultana postavili njegova brata Mehmeda V. Pod geslom Hurijet (tur. hürriyet: sloboda, neovisnost) mladoturci su u kolovozu 1909. proglasili novi ustav. Međutim, i dalje je bio zadržan sultanat i feudalni veleposjed, a nisu riješeni ni nacionalni pokreti unutar države. Njihovu je vladavinu obilježio jak centralizam, pokušaj reformi po zapadnom uzoru i nastojanje da se netursko stanovništvo poturči. Slom Osmanskoga Carstva u I. svjetskom ratu značio je i pad režima mladoturaka. Stranka je obnovljena 1922., ali je definitivno raspuštena 1926., kada su njezini vođe osuđeni zbog pripremanja prevrata protiv M. K. Atatürka.
