STRUKE:

Miletić, Oktavijan

ilustracija
MILETIĆ, Oktavijan, prizor iz filma Lisinski, 1944.

Miletić, Oktavijan, hrvatski filmski redatelj, snimatelj i scenarist (Zagreb, 1. X. 1902Zagreb, 17. VIII. 1987). Sin Stjepana Miletića. Od najranijega djetinjstva zainteresiran za film, nakon I. svjetskog rata u Beču bio volonter režije (Hans Homma). God. 1926. amaterski je počeo snimati kratkometražne igrane i dokumentarne filmove. Do 1931. snimao je nepretenciozne filmove s obilježjima obiteljskih i putopisnih filmova, namijenjene najužemu krugu znanaca. Ti su filmovi imali karakter vježbe, a u njima je jasna težnja prema pripovjednom filmu i ismijavanju tadašnjih filmskih stereotipa iz kriminalističkih filmova, filmova strave i melodrama, uglavnom onih njemačke proizvodnje. Žanrovski utjecaj njemačkog filma i osobito ekspresionističkog snimateljstva zamjetljiv je i nakon 1932., kada rastu njegove ambicije; kao potpuni autor (scenarist, redatelj i snimatelj) realizirao je kratkometražne filmove koji su mu donijeli ugled utemeljitelja filmske umjetnosti u Hrvatskoj: Ah, bješe samo san (1932), nagrađen na natječaju Photokino-Verlaga u Berlinu, Poslovi konzula Dorgena (1933), nagrađen na međunarodnome natječaju u Parizu (ocjenjivačkomu sudu predsjedao je Louis Lumière), Strah (1933), Faust (1934), nagrađen na Prvom sveslavenskome natječaju u Zagrebu i na natječaju Međunarodnoga saveza filmskih amatera 1935. u Barceloni, Zagreb u svjetlu velegrada (1934) i Nocturno (1935), nagrađen srebrnom medaljom na IV. venecijanskom bijenalu (1936). Neki od tih filmova prikazivani su na repertoaru, a dio je otkupljen i prikazivan u inozemstvu (Pragu, Budimpešti, Berlinu, Beču). Njegov prvi profesionalno producirani film Šešir (1937), ujedno njegov prvi ozvučeni film (s glazbom, ali bez dijaloga), također je uspjelo ogledanje u francuskom avangardnom uzoru tzv. čistog filma, a distribuiran je u Njemačkoj i Švedskoj. Nakon toga ostvaruje velik broj naručenih i namjenskih – mahom turističkih i industrijskih – filmova za razne naručitelje (Zora film, kojega je i suutemeljitelj; Pan film; MAAR reklamna naklada; Zadruga za privredni film, Beograd; Tobis Filmkunst, Berlin), među kojima se ističu Od Zagreba do Raba (1938) i Hrvatski seljački život (Kroatisches Bauernleben, 1942). U NDH angažiran je u Državnom slikopisnom zavodu »Hrvatski slikopis« (Croatia film), u čijoj produkciji režira dokumentarno-igrani (tzv. Kultur-film) Barok u Hrvatskoj (1942) te prvi hrvatski dugometražni zvučni igrani film Lisinski (1944), melodramsku biografiju skladatelja prve hrvatske opere. Nakon II. svjetskog rata ograničio se na snimateljski rad pa snima neke od prvih jugoslavenskih dokumentarnih filmova, prvi poslijeratni igrani film hrvatske produkcije Živjeće ovaj narod (1947) Nikole Popovića, a potom kao direktor fotografije ostvaruje više filmova Fedora Hanžekovića, Vatroslava Mimice i Dušana Makavejeva te Branka Belana, u čijem igranom filmu Koncert (1954) briljantno ostvaruje dubinsku mizanscenu, i Ante Babaje, u čijem je filmu Carevo novo ruho (1961) do izražaja došla njegova naklonost prema eksperimentu (film je snimljen fotografskom tehnikom tzv. visokoga ključa). Potkraj karijere režirao je dva dokumentarna filma: Juraj Dalmatinac (1977) i Talijin trag (1978). Hrvatsko društvo filmskih kritičara njemu u čast svoje je godišnje nagrade za najbolje filmove (utemeljene 1991) nazvalo »Oktavijan«. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1967).

Citiranje:
Miletić, Oktavijan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40855>.