metamorfoza (grč. μεταμόρφωσις), općenito: preobrazba, pretvorba.
1. U grčkoj mitologiji bogovi su radi osvete ili kazne, rjeđe i milosrđa, mogli preobličiti čovjeka u životinju, biljku, zvijezdu, drvo, kamen i sl. Tako je Dafne izmolila da ju bogovi pretvore u lovor, božica Leta je Niobu pretvorila u kamen, Likaon je postao vuk itd.; ili se mrtva priroda i životinje pretvaraju u ljude, npr. od kamenja koje bacaju Deukalion i Pira nastaju novi ljudi, a od mravâ Mirmidonci. Metamorfoze su obrađivali helenistički pjesnici Beo, Nikandar iz Kolofona i Partenije, a kod Rimljana osobito Ovidije. Metamorfoza se javlja i u mitovima drugih naroda, zatim u narodnim i dječjim pričama.
2. U geologiji, promjena u stijenama Zemljine kore, preobrazba jednoga minerala u drugi pod određenim fizikalno-kemijskim uvjetima (temperatura, tlak, kemijski aktivne otopine). Te su promjene osobito zamjetljive na površini litosfere, gdje minerali dolaze u dodir s vodom, ugljikovim dioksidom i kisikom iz atmosfere. Glinenci će npr. tada lako prijeći u kaolin, različiti minerali koji sadrže željezo u limonit, kalcijsko-magnezijski silikatni minerali u kalcijev i magnezijev karbonat. Takve vrste metamorfoza koje se zbivaju na površini Zemlje nazivaju se trošenjem, a sama površina Zemlje korom trošenja ili oksidacijskom zonom.
U užem smislu, metamorfoza je preobrazba jednoga minerala u drugi koja se zbiva u dubljim slojevima kamene kore pri povišenom tlaku i povišenoj temperaturi, a često i pod djelovanjem plinova, para i vodenih otopina koje potječu iz magme (→ metamorfizam). Temperatura litosfere povećava se od površine prema unutrašnjosti Zemlje, a može se povisiti i nakon intruzije magme u unutrašnjost kamene kore. Ako neka stijena zbog različitih geoloških procesa dospije u dublje dijelove litosfere, naći će se pod povišenim tlakom. U velikim dubinama tlak djeluje sa svih strana, pa se, slično kao u kapljevinama, govori o hidrostatskom tlaku. Redovita je posljedica hidrostatskoga tlaka da su novonastali minerali manjega volumena od prijašnjih minerala. U plićim dijelovima kamene kore djeluje jednostrani tlak, tzv. stres. Djelovanje stresa očituje se ponajprije u snižavanju tališta minerala, čime se povećava njegova topljivost. Tada se zbiva prekristalizacija minerala po Rieckeovu principu, tj. mineral će se otapati na mjestu višega tlaka i ponovno se kristalizirati na mjestu nižega tlaka. Tako nastaju štapićasti i listićavi minerali (amfiboli, tinjci), koji se slažu u paralelnim nizovima okomito na smjer djelovanja tlaka, pa se stvara karakteristična škriljava tekstura većine metamorfnih stijena. U plićim dijelovima kamene kore djelovanje stresa očituje se u mrvljenju minerala i stijena. To je kataklastična metamorfoza. Svijanje i undulozno (valovito) potamnjenje minerala također su posljedica djelovanja stresa.
Najpoznatije su vrste metamorfoza hidrotermalna, pneumatolitska i kontaktna. Prve dvije nastaju pod utjecajem plinova, para i vruće vode. Zbog toga se u stijenama zbiva prekristalizacija, stvaraju se novi minerali i novi strukturni odnosi. Kontaktna metamorfoza nastaje prodiranjem užarene magmatske mase u litosferu, uz visoku temperaturu i tlak; najintenzivnije promjene nastaju na njihovu kontaktu, pa odatle i naziv za taj tip metamorfoze.
3. U biologiji → preobrazba
