TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Mesenija

Mesenija (Mesinija, grčki Μεσσηνία, Messēnía, novogrčki izgovor [mesini'a]), pokrajina u jugozapadnome dijelu Peloponeza, Grčka; 2991 km², 159 954 st. (2011). Pretežno brežuljkast kraj s intenzivnim mediteranskim poljodjelstvom; uzgajaju se agrumi, maslina (vrsta kalamata), vinova loza i žitarice. U unutrašnjosti stočarstvo (ovce i koze), uz obalu (Mesenijski zaljev) ribarstvo. Upravno središte je Kalamata. – Najstariji su nalazi iz neolitika, a iz mikenskoga su razdoblja mnogobrojni grobovi, palače i dr. Prastanovnici Mesenije bili su, prema antičkim izvorima, Pelazgi i Lelezi, s kojima su se Dorani stopili kada su ih pokorili. Sparta je povela Prvi mesenijski rat (740. do 720. pr. Kr.) da bi osvojila tu bogatu zemlju. Unatoč žestokom otporu spartanska je vojska pobijedila, pa je dio Mesenije potpao pod vlast Sparte. Zbog pobune Mesenjana izbio je Drugi mesenijski rat (oko 660. do 640. pr. Kr.), koji je ponovno završio spartanskom pobjedom. Dio Mesenjana se tada iselio u južnu Italiju (Reggio di Calabria), a ostali su postali spartanski robovi (heloti). I nakon pobune početkom V. st. pr. Kr. dio se Mesenjana preselio u južnu Italiju, gdje je naselje Zankle po njima preimenovano u Mesenu (danas Messina). Treći mesenijski rat (464. do 455. pr. Kr.) završio je također nesretno za Mesenjane, koje su onda Atenjani naselili kraj Naupakta (Lepanta). Atenjani su ih poslije iskoristili u Peloponeskome ratu protiv Spartanaca. Spartanske vlasti oslobodio ih je tek Epaminonda, nakon bitke kod Leuktre. On je 369. pr. Kr. podignuo utvrdu Mesenu, koja se poslije razvila u samostalan polis.

Citiranje:
Mesenija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40277>.