STRUKE:

medicina rada

medicina rada, grana medicine koja se bavi zdravstvenim pitanjima u odnosu na rad i radnu okolinu. Isprva je obuhvaćala profesionalne bolesti i ozljede nastale pri radu, no postupno se područje njezina djelovanja proširilo na probleme prilagodbe rada čovjeku i čovjeka radu, zbog očuvanja fizičkog i duševnoga zdravlja radnika, uz najveći mogući stupanj njegove proizvodnosti. Utemeljiteljem medicine rada smatra se talijanski liječnik Bernardino Ramazzini (1633–1714) koji je napisao knjigu Rasprava o bolestima radnika (De morbis artificum diatriba, 1701), u kojoj je opisao utjecaj pedeset različitih zanimanja na zdravlje onih koji se njima bave. Nagli razvoj industrije u XIX. st. izazvao je mnogobrojna otrovanja i ozljede pri radu, što je potaknulo mnoge zemlje da donesu zakonske propise o zaštiti radnika (ograničavanje radnoga vremena za mlade osobe i djecu, zabrana rada ispod određene životne dobi, zabrana noćnoga rada za žene i dr.). Suvremena medicina rada u prvome je redu preventivna grana medicine. Ona je široko interdisciplinarno područje s više smjerova djelatnosti: fiziologija rada istražuje fiziološke reakcije čovjeka na čimbenike radne okoline; psihologija rada bavi se psihičkim i mentalnim zahtjevima rada i ocjenjivanjem mentalne sposobnosti pojedinca za određeno radno mjesto; ergonomija proučava mogućnosti prilagodbe rada čovjeku s obzirom na njegove anatomske, fiziološke i psihološke mogućnosti; patologija rada proučava profesionalne bolesti uzrokovane kemijskim (otrovanja, oštećenja pluća, kože i dr.) i fizičkim činiteljima (buka, vibracije, zračenja itd.). Radi sprječavanja nesreća pri radu posebna se pozornost obraća sigurnosti. – Osnovni su zadatci medicine rada: zaštita zdravlja radnika, osobito u vezi s profesionalnim bolestima, tj. prevencija, rana dijagnostika i liječenje profesionalnih bolesti, rehabilitacija oboljelih te ocjena radne sposobnosti, odn. invalidnosti zaposlenika. Ocjena radne sposobnosti obuhvaća: opću radnu sposobnost, tj. sposobnost za rad bez obzira na zvanje, i profesionalnu radnu sposobnost, tj. sposobnost za jedno, određeno zvanje. Medicina profesionalne orijentacije usmjerava osobu prema zanimanju za koje postoje fizičke i psihičke sposobnosti, a profesionalna selekcija odabire kandidate čije psihofizičke karakteristike odgovaraju zahtjevima određenoga radnog mjesta. Na temelju zdravstvenog stanja kandidata procjenjuje se i profesionalni rizik, tj. opasnost od nastanka rane invalidnosti pod utjecajem zvanja ili radnoga mjesta. Postoje, naime, radna mjesta s posebnim uvjetima rada, na kojima ni uz mjere zaštite na radu nije moguće ukloniti opasnost za zdravlje, pa i život radnika. Ako nastupi trajna nesposobnost za rad, ocjenjuje se invalidnost.

Citiranje:
medicina rada. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39745>.