TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Ljubljana

ilustracija
LJUBLJANA
ilustracija1ilustracija2

Ljubljana, glavni grad Slovenije; 279 756 st. (2016). Leži na rijeci Ljubljanici, na dodiru Ljubljanskoga polja i Ljubljanskoga barja, na visini od 298 m. Političko je, kulturno, znanstveno i privredno središte zemlje. Slovenska akademija znanosti i umjetnosti (SAZU; osnovana 1938), sveučilište (osnovano 1919) s tri umjetničke akademije, knjižnice (Narodna in univerzitetna knjižnica, osnovana 1774., s više od 1,1 milijuna svezaka; Biblioteka SAZU), galerije (narodna, moderna, Mednarodni grafični center), muzeji (narodni, prirodoslovni, muzej za arhitekturu i oblikovanje s Plečnikovom zbirkom i dr.), kazalište; filharmonija, osnovana 1701 (Academia philharmonicorum labacensis), ubraja se u najstarije u svijetu. Stara Ljubljana sačuvala se samo djelomično zbog potresa 1895. Iz rimskog su doba (Emona) ostatci gradskog zida na Mirju, a na brdu Grajski grič (376 m) – gotički dvorac (Ljubljanski grad; XII. st., restauriran XV–XVI. st.). Malobrojne sačuvane stare zgrade većinom su građene u baroknom stilu: franjevačka crkva (1646–60), katedrala sv. Nikolaja (1701–08), Gruberjeva palača (XVIII. st.) i dr. Između dvaju svjetskih ratova velik je utjecaj na izgled grada imao arhitekt Jože Plečnik (Tromostovje, crkva sv. Frančiška u Šiški, Narodna i univerzitetska knjižnica, park Tivoli i dr.). Razvijena je metalna (Litostroj), automobilska, kemijska, farmaceutska, elektrotehnička, elektronička i prehrambena (Droga Kolinska, Žito) industrija, proizvodnja lijekova (Lek), duhana, piva i dr. Financijsko je (burza, banke), trgovačko (međunarodni sajam) i kongresno središte. Cestovno je i željezničko čvorište na važnom prometnom pravcu koji povezuje srednju Europu sa Sredozemljem i jugoistočnom Europom. Međunarodna zračna luka (Jože Pučnik) nalazi se 26 km sjeverno od grada (Spodnji Brnik). – Područje Ljubljane i njezine okolice bilo je naseljeno već potkraj neolitika (→ ljubljansko barje). Prvi poznati narod koji je ondje živio bili su Iliri, a njih je oko 400. pr. Kr. potisnulo keltsko pleme Taurisci i na Grajskome griču osnovalo naselje. U rimsko doba nastao je ondje vojni logor, poslije Colonia Iulia Emona (oko 34. pr. Kr.), koja je istodobno bila i riječna postaja. U Hunskom osvajanju 452. grad je propao. Nakon doseljenja Slavena Ljubljana je postala ruralno naselje, a u drugoj polovici X. st. ušla je u sastav Kranjske marke. Oko 1100. došla je u posjed feudalne obitelji Spanheim. Ime grada javlja se u izvorima prvi put 1144 (u njemačkom obliku Laibach), odnosno 1146 (u slovenskom obliku Luwigana). Podno utvrđenoga grada Spanheimovaca postupno se razvijalo naselje, koje je već prije 1200. dobilo povlastice za održavanje tjednih sajmova (Trg, odnosno Stari trg). S one strane Ljubljanice nastao je Novi trg (opasan zidinama već prije 1300), a sjeverno od Staroga trga naselje Mesto, utvrđeno u prvoj polovici XIII. st. Grad se u doba Spanheimovaca upravno izdvojio iz feudalnog agrarnog teritorija i dobio svoju skupštinu slobodnih građana. Ljubljanska tvrđava već je potkraj vlasti Spanheimovaca (1269) dobila funkciju upravno-vojnoga središta Kranjske; u idućim desetljećima može se već govoriti o Ljubljani kao o upravnom središtu Kranjske. Nakon Spanheimovaca grad je došao pod vlast češkoga kralja Otakara II., zatim tirolske grane goričkih grofova i, 1335., Habsburgovaca. Pod Habsburgovcima su se razvijala nova tijela gradske uprave na čelu sa županom-gradonačelnikom (od 1504); grad je dobio trgovačke povlastice (znatan razvoj trgovine s Venecijom i njezinim područjima), a 1461. postao je sjedištem biskupije. Potkraj srednjeg vijeka bio je prilično jak priljev južnonjemačkih doseljenika. Oko sredine XVI. st. Ljubljana je postala istaknuto središte reformacije. U drugoj polovici XVIII. st. uprava grada prešla je gotovo u potpunosti na središnje državne organe; time je Ljubljana došla u položaj podređenoga provincijskoga grada. Veće značenje dobila je samo u kratkome razdoblju 1809–13. kao političko-upravno središte Napoleonovih Ilirskih pokrajina. God. 1821. bio je održan u Ljubljani kongres Svete alijanse, na kojem je donesena odluka o austrijskoj intervenciji protiv revolucionarnih pokreta u Napulju, Pijemontu i na Siciliji. Nakon revolucionarne 1848. Ljubljana je postala kulturno i političko središte slovenskog nacionalnog pokreta (1862. osnovana Čitalnica, 1864. Slovenska matica, 1867. Dramatično društvo). Do 1918. Ljubljana je ostala glavni grad Kranjske i sjedište Zemaljske vlade. Za Kraljevine SHS i Jugoslavije bila je središte Ljubljanske oblasti i Dravske banovine (1929–41). U tijeku II. svjetskog rata grad su 11. IV. 1941. okupirali i anektirali Talijani. Iz Ljubljane su 1942. deportirali oko 6000 ljudi. Nakon kapitulacije Italije, grad je od rujna 1943. do 9. V. 1945. bio pod njemačkom okupacijom. Tijekom 1945–91. Ljubljana je bila glavni grad Slovenije, kao republike u sastavu Jugoslavije (1961. imala je 153 334 st.).

Citiranje:
Ljubljana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37757>.