struka(e): |
Lacan, Jacques
francuski psihoanalitičar
Rođen(a): Pariz, 13. IV. 1901.
Umr(la)o: Pariz, 9. IX. 1981.

Lacan [lakᾶ'], Jacques, francuski psihoanalitičar (Pariz, 13. IV. 1901Pariz, 9. IX. 1981). Diplomirao medicinu u Parizu, specijalizirao neurologiju i psihijatriju. Njegove su studije kliničkih slučajeva od početka bile obilježene filozofijskim ambicijama, a zatim i lingvističkim, književnoznanstvenim i matematičkim spoznajama. To je pripomoglo vrlo širokoj interdisciplinarnoj recepciji njegova djela. Nakon raskida s francuskom i međunarodnom psihoanalitičkom udrugom, osnovao je vlastitu školu (1964–80), u kojoj je zagovarao radikalno čitanje Freuda u svjetlu novih znanstvenih spoznaja. Od 1953. pa gotovo do same smrti održavao je, pred sve mnogobrojnijom međunarodnom publikom, godišnje seminare o različitim temama, zatim su ti seminari, pod uredništvom njegova učenika Jacques-Alaina Millera, objavljivani kao knjige. U najpoznatijoj zbirci predavanja i članaka Spisi (Écrits, 1966) postavio je na novu osnovu niz ključnih psihoanalitičkih, filozofijskih, lingvističkih i književnoteorijskih pojmova poput nesvjesnoga, falusa, potiskivanja, kastracije, užitka, zrcala, žudnje, subjekta, identiteta, drugoga, označitelja, pisma, metafore, metonimije i dr. U njoj je uveo i glasovito trojstvo imaginarnoga, simboličkog i realnoga kao konstitutivnih stadija tvorbe subjekta. Lacanovo se plodno i kontroverzno naučavanje uklapa u revolucionarnu teorijsku klimu francuskog strukturalizma i poststrukturalizma, no različitim konzekvencijama svojih teza zadire i u semiotiku (K. Silverman), marksizam (L. Althusser), feminističku kritiku (L. Irigaray, J. Kristeva, Judith Butler), postkolonijalnu teoriju (H. K. Bhabha) i kulturalne studije.

Citiranje:

Lacan, Jacques. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/lacan-jacques>.