TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Križevci

ilustracija
KRIŽEVCI
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Križevci, grad 31 km jugozapadno od Koprivnice i 61 km sjeveroistočno od Zagreba; 11 219 st. (2011). Leži u jugoistočnom prigorju Kalnika, na 146 m apsolutne visine, uz cestu i željezničku prugu Zagreb–Koprivnica–Nagykanizsa (Madžarska). Crkva Sv. križa iz XIV. st. obnovljena je u XV. st.; zvonik sa satom dograđen je u XVI/XVII. st. Crkva je barokizirana 1714–48., a obnovljena 1912–13 (S. Podhorsky). U njoj je mramorni oltar Sv. križa, djelo F. Robbe (1756), prenesen iz zagrebačke katedrale. Župna crkva sv. Ane (1689), grkokatolička barokna katedrala Presvetoga Trojstva (XVII. st.) i biskupski dvor te barokna crkva Blaženoga Marka Križevčanina, barokni pavlinski samostan s crkvom sv. Ane (1699–1741). Ističu se i kapele Majke Božje Koruške (1725) i sv. Florijana s oltarnim slikama I. Rangera iz 1738. Barokni franjevački samostan s crkvom pripao je 1791. grkokatoličkoj biskupiji, koja je samostan (biskupski dvor) obnovila prema planovima B. Felbingera (1817), dok je crkvu (katedralu) regotizirao H. Bollé (1892–97). Svjetovno barokno graditeljstvo zastupljeno je u Sabornici, zgradi straže (1770), rodnoj kući F. Markovića (1798). Od djela javne plastike ističu se barokni pil sv. Florijana te poprsje A. Nemčića (R. Valdec, 1899). Vijećnica (Županijska palača; XVIII. st.), Hrvatski dom (S. Podhorsky, 1914; glazbena škola, knjižnica, narodno sveučilište), neorenesansno-neoklasicistički Dom mladih (prije sinagoga); gradski muzej (osnovan 1952. u kući Karas iz 1796; arheološka, kulturnopovijesna, cehovska, crkvena, etnografska i dr. zbirke; Etnopark). Visoko gospodarsko učilište (osnovano 1860), centar za reprodukciju u stočarstvu. Radiopostaja. Prehrambena (mesna industrija, mlin, bezalkoholna pića, stočna hrana i dr.), metalna (viličari, elevatori, strojevi i dr.), kožarska (obuća), drvna (karniše), tekstilna industrija; proizvodnja građevnog materijala, PVC-stolarije i dr. – Najraniji spomen križevačke utvrde te njezina župana (comes curialis de Cris) potječe iz 1193. Podno utvrde, važnog upravnoga središta, razvilo se naselje Križevci. Prvi se put spominje 1209. kao Crisiensis locus, kada je vjerojatno bilo tek manja naseobina bez posebno utvrđena upravnog položaja. Od XIII. st. Križevce su činila dva grada, koja su se usporedno razvijala. Dio Križevaca, poslije nazvan Gornji grad, dobio je 1252. od Bele IV. povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada (potvrđen 1253., 1382. i 1597). Stariji dio Križevaca, Donji grad, razvio se u neposrednoj blizini kraljevske utvrde. Od 1326. spominje se crkva Sv. križa kao župna crkva za Donji i Gornji grad. U Donjem gradu, koji je u kasnome srednjem vijeku bio mjesto okupljanja sabora slavonskih staleža te stalno boravište bana i župana, bio je 1397. održan čuveni sabor, koji je I. Thuroczy nazvao »krvavi sabor križevački«, a na kojem je kralj Sigismund Luksemburgovac dao smaknuti svoje protivnike – hrvatskog velikaša S. Lackovića i njegove pristaše koji su pristali uz protukralja Ladislava Napuljskoga. Isti je kralj 1405. Donjemu gradu dao povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada, što je potaknulo njegov trgovački i obrtnički razvoj. U 30-im godinama XVI. st., zbog čestih osmanskih napada, započelo je naglo propadanje Križevaca. God. 1539. Osmanlije su spalili Gornji grad, a pritom je stradalo i značajno crkveno središte, samostan augustinaca (sagrađen početkom XIV. st.). Nakon dolaska Čazme pod osmansku vlast 1552., Križevci su postali pogranično uporište prema Osmanskomu Carstvu, a uspostavom obrambenoga sustava grad je postao središtem istoimene kapetanije u sastavu Slavonske vojne krajine (1560). Nakon Žitvanskoga mira 1606. započela je gospodarska i demografska obnova Križevaca; bile su izgrađene ceste, razvila se trgovina pa su osnivani cehovi (1646. čizmara i lončara, 1647. željezara, 1649. krznara). U istom su se stoljeću u grad doselili franjevci (1626) i pavlini (1667). God. 1752. Donji i Gornji grad bili su upravno sjedinjeni, a od 1759. Križevci su postali središtem samostalne Križevačke županije. Nakon prestanka osmanske opasnosti, grad je doživio ubrzan gospodarski uspon. Pritom se osobito razvilo svilarstvo i trgovina, pa su 1780. Križevci dobili pravo na održavanje dvaju, a od 1784. četiriju godišnjih sajmova. Od 1775–81. u gradu je djelovala prva hrvatska manufaktura – tvornica keramike, koju je osnovao barun Ignjat Magdalenić. God. 1777. Križevci su postali središtem Grkokatoličke crkve u Hrvatskoj. Gospodarski razvoj grada utjecao je na jačanje kulturnog života; 1813. otvorena je glazbena škola, 1839. čitaonica te kazalište. Sredinom XIX. st. započeta je gospodarska modernizacija grada. Osnovana je podružnica Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (1847) i Gospodarsko učilište (1860) i izgrađena željeznička pruga. God. 1886., nakon ulaska u sastav Bjelovarske županije, Križevci su prestali biti županijskim središtem. Nakon podjele Kraljevine SHS na oblasti (1922) grad je ušao u sastav Zagrebačke oblasti, a 1931. postao je sjedište istoimenoga kotara u Savskoj banovini. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, od 1942., Križevci su bili sjedište istoimenoga kotara u sastavu velike župe Bilogora. God. 1962–91. općinsko središte (1961. imali su 6498 st.).

Citiranje:
Križevci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34095>.