Križevački štatuti, niz propisa koji su nekoć regulirali odnose unutar društava vinopija u sjevernim krajevima Hrvatske. Nazvani po središtu vinorodnoga kalničkog prigorja, Križevački štatuti zapravo su jedna od mnogobrojnih varijanata »obrednika« koji su se stoljećima primjenjivali pri vinskim »obredima« – pijankama. Od antičkoga simpozija i comissationes, koje je vodio rex vini ili arbiter bibendi, preko burgundijskoga reda vinskih vitezova u XVI. st. sve do Društva vinskih doktora od pinte, koje je u Vidovcu 1696. osnovao B. Patačić, vinopije su primjenjivali posebne propise prema kojima se imaju odvijati njihove pijanke. Križevački štatuti razlikuju 4 vrste članova društva vinopija, utvrđuju funkcije pojedinih članova časništva, propisuju vođenje »hižnoga protokola« i uporabu bilikuma; određuju red po kojem se nazdravlja i pije te ustanovljuju kazne koje se primjenjuju zbog nepridržavanja propisa statuta. Osim Križevačkih štatuta postojali su u nas i drugi slični propisi (Koprivničke regule, Turopoljski štatuti i dr.). Tradicionalni običaji, koji su u Križevačkim štatutima sustavno prikupljeni, širili su se naraštajima vinopija usmenom predajom; tek od XIX. st. objavljuju se u različitim varijantama i pod različitim naslovima (Spelancija Kryzsovecskih štatutov; Mathiascha Gubeza odperty lyszthy aliti Kryzsovecsky statuti). Križevačke štatute, primjenjivane isprva pretežno u kurijama ladanjskoga plemstva, prihvaćali su poslije širi slojevi građana, dajući im često nacionalno ili stranačko političko obilježje.
