kormus (grč. ϰορμός: panj, deblo).
1. U botanici, tijelo viših biljaka, stablašica, građeno od korijena, stabljike i listova. Kormus je nastao evolucijom u procesu prelaska biljaka iz vode na kopneni način života, kao prilagodba na bitno različite ekološke prilike od onih u vodi. S tim u svezi nastala su različita tkiva koja grade organe s određenim funkcijama. Korijen učvršćuje biljku u podlozi, crpi vodu s mineralnim tvarima iz tla i provodi ju do nadzemnih organa. Stablo, ojačano mehan. tkivima koja mu omogućuju uspravan rast u atmosferi, provodi vodu žilama od korijena do ostalih nadzemnih dijelova biljke u jednom smjeru te asimilate iz listova u suprotnom smjeru. Od suvišnoga gubitka vode organe štite kožna tkiva (→ stablašice).
2. U zoologiji, kolonija određenoga broja organizama koji su tjelesno povezani u životnu cjelinu, kao npr. kod praživotinja, spužava, žarnjaka, mahovnjaka i plaštenjaka. Sastavni dijelovi kormusa nisu jedinke u punom smislu riječi, budući da među njima postoji određena podjela rada, a sam kormus, s gledišta funkcionalnosti, predstavlja jedinku višega reda. Neki zoolozi drže da sve višestanične životinje (metazoa) potječu od kormusnih flagelata ili bičaša (kormusna teorija podrijetla).
