struka(e):
Kopernik, Nikola
poljski astronom, teoretik heliocentričnoga sustava
Rođen(a): Toruń, 19. II. 1473.
Umr(la)o: Frombork, 24. V. 1543.
ilustracija
KOPERNIK, Nikola
ilustracija
KOPERNIK, Nikola, stranica rukopisa djela O gibanjima nebeskih tijela

Kopernik [kope'rn’ik], Nikola, poljski astronom, teoretik heliocentričnoga sustava (Toruń, 19. II. 1473Frombork, 24. V. 1543). Studirao je na Sveučilištu u Krakovu; od 1496. do 1500. u Bologni, gdje je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512–17) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara.

Kopernik je u Raspravici (Commentariolus, između 1510. i 1514) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolemejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce. Unutar sfere zvijezda stajaćica nižu se putanje planeta, a u središtu cijeloga svijeta nalazi se Sunce. Dnevnu vrtnju nebeskoga svoda objasnio je dnevnom rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog gibanja Zemlje i planeta oko Sunca. Iz veličine petlja, koja je to manja što je planet udaljeniji od Sunca, odredio je Kopernik njihovu udaljenost od Sunca. Ispravno je protumačio i nepokretnost zvijezda, i nepostojanje paralakse kao posljedicu njihove goleme udaljenosti od Zemlje.

Kopernik je dugo razmišljao o tome bi li svoju teoriju pismeno objavio ili ju po uzoru na pitagorovce usmeno poučavao. Ipak je prvo napisao sažetak, koji je kolao kao kopija (pronađena u Beču 1873. i u Stockholmu 1878), u kojem je novu teoriju iznio u obliku sedam aksioma. Glavno djelo O gibanjima nebeskih tijela (De revolutionibus orbium coelestium) izdano je u Nürnbergu tek 1543.

Izgradnja heliocentričnoga sustava bio je revolucionaran i dalekosežan prekid sa starim shvaćanjima. Nasuprot dotadašnjemu shvaćanju da je Zemlja središte svemira, ističe se da je Zemlja samo jedan od planeta koji kruže oko Sunca. Kopernik se ipak nije mogao potpuno osloboditi ukorijenjenih nazora pa je vjerovao da se nebeska tijela moraju jednoliko gibati po kružnicama. Taj je problem poslije riješio J. Kepler, koji je otkrio nejednoliko gibanje planeta po elipsama, kojima se u jednom žarištu nalazi Sunce. Svojim djelom Kopernik je utemeljio modernu astronomiju i stvorio preduvjete za Keplerova otkrića i Newtonovo određivanje zakonitosti koja upravlja gibanjima nebeskih tijela. Njegovo je naučavanje imalo sljedbenike i nastavljače, ali i protivnike. Crkva je 1616. zabranila sva djela koja su za osnovu imala Kopernikovo naučavanje. Zabrana je 1757. skinuta s Kopernikovih, a 1835. s ostalih djela.

Citiranje:

Kopernik, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kopernik-nikola>.