keramička vlakna, polikristalasta vlakna građena od oksida, karbida ili nitrida nekih metala (aluminij, cirkonij) i polumetala (silicij, bor). Prema osnovnim sastojcima razlikuju se keramička vlakna na bazi aluminijeva oksida i na bazi silicijeva karbida. Odlikuju se velikom otpornošću na trajnu izloženost visokoj temperaturi i na njezine nagle i velike promjene, velikom čvrstoćom, otpornošću prema djelovanju kemikalija i nekorozivnošću. Mogu biti trajno izložena temperaturi od 1300 do 1800 °C bez većega gubitka čvrstoće, a kratkotrajno i znatno višim temperaturama. Najvažnija im je primjena u izradbi kompozitnih materijala za zrakoplovnu industriju, raketnu i svemirsku tehniku te strojogradnju, gdje služe za ojačavanje metala, stakla i keramike.