Katilina, Lucije Sergije

Katilina, Lucije Sergije (latinski Lucius Sergius Catilina [lu:'ki·us se'rgi·us katili:'na]), rimski političar (?, oko 108. pr. Kr.Pistoria, danas Pistoia, Etrurija, 62. pr. Kr.). Kao Sulin pristaša isticao se okrutnošću u provođenju njegovih proskripcija. Bio je kvestor, pretor i 67. do 66. pr. Kr. prokurator Afrike. Kada mu je bila onemogućena kandidatura za konzulat, skovao je 65. pr. Kr. plan (iza kojega su vjerojatno stajali Kras i Cezar) da se ubiju izabrani konzuli i sruši senatska vlast. Plan nije uspio, ali je to bio početak urote (Katilinina urota) koja se proširila na cijelu Italiju. Glavni Katilinin protivnik bio je Ciceron, koji je 63. pr. Kr. protiv njega u četiri govora (Protiv Katiline) dizao optužbu za optužbom, a krajem te godine kao konzul s neograničenim ovlastima dao petoricu njegovih ortaka smaknuti. Katilina je pobjegao iz Rima i pao, zajedno s gotovo svim svojim pristašama, u bitki kraj Pistorije. Buntovni lik Katilinin bio je već od kasne renesanse tema mnogih književnih djela (drame B. Jonsona, Voltairea i H. Ibsena) i likovnih ostvarenja (N. Poussin, S. Rosa, J. L. David).

Citiranje:
Katilina, Lucije Sergije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 20. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30889>.