struka(e): povijest, opća

karlisti, pristaše pretendenta na španjolsko prijestolje Don Carlosa nakon smrti njegova brata Ferdinanda VII. (1833) i Don Carlosovih nasljednika koji nisu priznavali Pragmatičku sankciju Ferdinanda VII. iz 1830. Tim dokumentom on je prijestolje ostavio kćeri Izabeli II. (pravo naslijeđa po ženskoj liniji), što je dovelo do građanskih, karlističkih ratova između dviju loza dinastije Burbonaca u Španjolskoj. Karlisti su isticali vrijednost tradicije i pozivali se na poštivanje Salijskoga zakona što ga je Ferdinand dokinuo, zatim su isticali ulogu Katoličke crkve i zahtijevali apsolutističku monarhiju (nazivani su i »tradicionalisti«). Kako je načelo legitimiteta nalazilo pobornike među svećenstvom i seljaštvom, »karlizam« je odgovarao političkomu i vjerskomu tradicionalizmu. Najviše je pristaša imao u perifernim dijelovima Španjolske. Nakon poraza u karlističkim ratovima karlisti su nastavili djelovati u Španjolskoj kao politička stranka Comunión tradicionalista, a 1936. pridružili su se fašističkom pokretu generala F. Franca. No posljednjih godina Francove vladavine došlo je do političkog razilaženja pa je Franco za budućega kralja i svojega nasljednika izabrao Ivana Karla i protjerao karlističke pretendente na španjolsko prijestolje.

Citiranje:

karlisti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/karlisti>.