struka(e): |

kanibalizam (franc. cannibalisme, prema cannibale: ljudožder, od španj. Canibales: Karibi ili Karaibi, iz aravačkog Canib, varijanta od Carib) (antropofagija, ljudožderstvo), jedenje ljudskog mesa. Vjerovanje da su neki ljudi kanibali bilo je vrlo rašireno, ali se mnogobrojnim izvještajima o postojanju kanibalizma mora pristupiti s velikim oprezom. Oblikovanje stereotipnih predodžaba o kanibalima seže još u stari vijek, a u Europljana se pojačano javljaju s otkrićem novih kontinenata te poslije s kolonijalnom ekspanzijom, kada je obilježavanje nekih ljudskih zajednica kanibalskima često služilo određenim osobnim, ekonomskim ili političkim ciljevima te je opravdavalo njihovo podjarmljivanje pa čak i istrjebljenje. U većini društava u kojima je potvrđeno njegovo postojanje riječ je zapravo o ritualnome kanibalizmu. Najčešće je dio pogrebnih običaja, pri čemu se djelomice konzumira pokojni srodnik (endokanibalizam). Egzokanibalizam podrazumijeva jedenje posmrtnih ostataka osobe koja ne pripada zajednici, npr. ubijenog neprijatelja zbog vjerovanja da će se time steći njihove osobine. Zabilježeni su i slučajevi kanibalizma u situacijama neočekivane izolacije i gladi kao posljedice nesreća ili prirodnih katastrofa.

Kanibalizam u širem smislu označuje sklonost nekih životinja da ubijaju i proždiru vlastitu mladunčad ili uopće mladunčad svoje vrste. Česta pojava kod mužjaka medvjeda, velikih mačaka, tuljana. Među domaćim životinjama javlja se takav kanibalizam npr. u kokoši kao posljedica poremećena metabolizma (nedostatka mineralnih soli i bjelančevina) ili skučena prostora.

Citiranje:

kanibalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kanibalizam>.