intervencionizam (prema intervencija), sustav gospodarske politike koji polazi od postavke da je državna intervencija potrebna kako radi korekcije nedostataka tržišnoga sustava tako i radi ostvarenja autonomno postavljenih ciljeva i unaprjeđivanja razvoja ukupnoga gospodarstva. Teorijska je osnova modernog intervencionizma naučavanje J. M. Keynesa i kejnzijanske, odn. postkejnzijanske škole. Prema tim teoretičarima, postoji ne samo mogućnost nego i sklonost modernih gospodarstava da djeluju ispod svojega punoga kapaciteta (nedovoljna iskorištenost) i da se to stanje održava kao ravnotežno (ravnoteža pri nedovoljnoj zaposlenosti). Zbog toga čisti tržišni sustav ne postiže mogući rast i sklon je znatnim kolebanjima, pa je potrebna državna intervencija, kojoj su ciljevi: maksimiranje društvenih proizvoda, puna zaposlenost, pravednija raspodjela dohotka, zaštita pojedinih razvojno izglednih grana i djelatnosti, formiranje kvalitetnih razvojnih čimbenika, stabilizacija gospodarskih tokova te poticanje izvoza i tehnološkog napretka. Intervencionizam se opravdava u slučaju rata, poslijeratne obnove, gospodarske i financijske krize, elementarnih nesreća. Posebna je uloga države u regulaciji tržišta, financijskih tokova, te u borbi protiv monopola. Tako shvaćena uloga države nalazi se u osnovi tzv. socijalne države ili države blagostanja. U međunarodnim ekonomskim odnosima intervencionizam se očituje u različitim mjerama reguliranja robnih i novčanih tokova između zemalja putem carinske i tečajne politike, u stvaranju uvjeta međunarodne konkurentnosti, privlačenju stranih investicija i sl. Česti su prigovori intervencionizmu da dovodi do porasta državnih izdataka, slabe koordinacije pojedinih mjera, birokratizacije upravljanja, a sve to umanjuje njegove pozitivne ekonomske učinke.
