struka(e):

injekcija (kasnolatinski iniectio, od latinskog inicere: uvesti unutra, staviti u).

1. U medicini: (1) ubrizgavanje tekućine u tijelo s pomoću posebne štrcaljke i šuplje igle. Na taj se način daju lijekovi kada ih bolesnik ne može uzimati na usta, lijekovi koji ne djeluju u drugom obliku ili bi se razgradili u probavnome sustavu, te kada se želi postići brže djelovanje lijeka; injekcijom se daju i neka cjepiva protiv zaraznih bolesti (dječjih, pa influence, hepatitisa i dr.), a izvode se i dijagnostički testovi (dokazivanje preosjetljivosti na alergene, tuberkulinski test i dr.). Radi zaštite od infekcije i prenošenja bolesti (os. HIV-bolesti i hepatitisa) rabe se štrcaljke i igle za jednokratnu uporabu. Injekcija se može dati u kožu (intrakutana, intradermalna), pod kožu (supkutana), u mišić (intramuskularna), u venu (intravenska) ili arteriju (intraarterijska), pod ovojnicu kralježnične moždine (intratekalna), u zglob (intraartikularna), u sluznu vreću ili tetivnu ovojnicu (intraburzalna, intrasinovijska), pod spojnicu oka (supkonjunktivalna), pokraj očne jabučice (parabulbarna) ili iza nje (retrobulbarna), a katkad i u samo srce (intrakardijalna injekcija). Količina ubrizgane tekućine obično je mala (do 20 ml) i davanje je, uz potreban oprez, relativno brzo, za razliku od infuzije. – (2) Pojačan dotok krvi s proširenjem malih krvnih žila kod nekih oblika upale, napose upale spojnice oka (konjunktivalna injekcija).

2. U matematici, → funkcija

Citiranje:

injekcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/injekcija>.