TRAŽI DALJE:
STRUKE:

humus

humus (lat.: zemlja, tlo), u najširem smislu riječi, org. dio tla koji se sastoji od nespecifične i specifične tvari. Org. dio većine tala sastoji se od 85–90% humusnih tvari, a samo 10–15% otpada na tvari nespecifične prirode. Iz humusa se postupnom mineralizacijom oslobađaju najvažnija hraniva za biljke (dušik, fosfor, kalij, sumpor i dr.). Humus utječe također povoljno na fizikalna svojstva tla (struktura, poroznost, fizikalno-mehaničke, vodne, zračne i toplinske osobine), pa zato količina humusa određuje i njegovu opću plodnost. Zato se humusu, nasljeđu koje su ostavili mikroorganizmi, poklanja sve veća pozornost. To posebno dolazi do izražaja kod ekološkoga (organsko-biološkoga) načina gospodarenja, gdje se proizvodi tzv. zdrava hrana, pri čemu se izostavljaju sva kem. sredstva (umjetna gnojiva, pesticidi, herbicidi), jer ona onemogućuju rad mikroorganizama pa tla čine mrtvima i neplodnima.

Citiranje:
humus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26684>.