TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Hamurabi

ilustracija
HAMURABI, Pariz, Louvre

Hamurabi, babilonski kralj od 1728. pr. Kr. do 1686. pr. Kr. Sposoban organizator i vojskovođa, osnivač Babilonskoga Carstva; vladao je Akadom i Sumerom, Marijskim Kraljevstvom, Asirijom; izgradio solidnu upravu; proveo umjetno natapanje Mezopotamije, a gospodarstvo i kulturu doveo do procvata. Bio je više diplomat nego osvajač, koji je nastojao svoju državu ustrojiti centralistički.

Hamurabijev zakonik, zakonik babilonskoga kralja Hamurabija, sastavljen između 1755. i 1750. pr. Kr., glavni izvor babilonskoga prava. Stela (stup) od crnog diorita, visoka 2,25 m, na kojoj je bio uklesan cijeli tekst Hamurabijeva zakonika pronađena je 1901. u Suzi (Iran), kamo je odnesena u XII. st. pr. Kr. kao ratni plijen; danas se čuva u Louvreu. Dijelovi teksta nečitljivi zbog oštećenosti kamena gotovo su u cijelosti rekonstruirani s pomoću kopija zakona, sačuvanih na glinenim pločicama. Na vrhu je stupa reljefni lik Hamurabija, koji prima zakon iz ruku boga sunca Šamaša. Zakonik se sastoji od prologa, 282 članka (formirana u prvom izdanju iz 1902) i epiloga. U prologu se Hamurabi veliča kao pravedan kralj koji donosi Zakonik radi uspostave mira i pravednosti, a u epilogu se zaziva kletva bogova protiv onih koji bi Zakonik kršili ili mijenjali. Odredbe Hamurabijeva zakonika slijede sustavno i odnose se na različite pravne grane: građansko, bračno i obiteljsko, nasljedno, postupovno, a najviše na kazneno pravo. Hamurabijev zakonik napisan je na akadskome jeziku klinovim pismom. Mnogobrojni prijepisi i izvodi potvrđuju njegovu dugotrajnu primjenu.

Citiranje:
Hamurabi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24290>.