struka(e):
ilustracija
GOLFSKA STRUJA

Golfska struja, topla struja sjevernog dijela Atlantskog oceana od Floridskoga prolaza (po nekima od rta Hatterasa u Sjevernoj Americi) do Newfoundlandskog plićaka; u širem smislu, sustav morskih struja, koji obuhvaća sjeverni Atlantik od jugoistočnog dijela Meksičkoga zaljeva do obala Pirenejskog poluotoka i sjeverozapadne Afrike na jugoistoku te do otočja Svalbarda i poluotoka Kole na sjeveroistoku.

Početci Golfske struje vezani su uz ekvatorske širine. U pojasu ekvatora, pod utjecajem pasata nastaju Sjevernoekvatorska i Južnoekvatorska struja, koje teku prema zapadu. Konfiguracija istočne južnoameričke obale uvjetuje razdvajanje toplih ekvatorskih voda. Kod rta São Roque (Brazil) veći dio ekvatorskih voda skreće prema sjeverozapadu i teče duž sjeveroistočne obale Južne Amerike. U blizini Malih Antila struja se ponovno grana. Jedan ogranak ulazi u Karipsko more, odakle kroz Yucatánski prolaz ulazi u Meksički zaljev (španj. Golfo de México, otuda ime cijeloga sustava strujanja što odražava ranije netočno mišljenje o nastanku Golfske struje na području Meksičkoga zaljeva). Drugi ogranak protječe vanjskom (istočnom) stranom Antilskog otočja kao Antilska struja. Iz Meksičkoga zaljeva struja izlazi (s 25 do 30 milijuna m³ vode u sekundi ili 90 000 milijuna tona vode u satu) kroz Floridski prolaz, pa se naziva Floridska struja (do rta Hatterasa). Približno na 30° N i 79° W Floridskoj struji pridružuje se Antilska struja i teku prema sjeveroistoku. Kod rta Hatterasa širina Golfske struje doseže 110 do 120 km, dubina ili debljina 800 m, a brzina prosječno 85 do 90 km u 24 sata. Topla voda Golfske struje ne teče dalje izravno uz sjevernoameričku obalu; od nje je odijeljena ogrankom hladne arktičke vode, tzv. hladnim zidom (Cold Wall) koji dopire sve do rta Hatterasa. U blizini rta Hatterasa Golfska struja, zbog rotacije Zemlje (Coriolisova sila) i jakih zapadnih vjetrova, udaljuje se od sjevernoameričkog kopna i skreće prema istoku. Pred Newfoundlandom (Grand Banks) Golfska struja dolazi u dodir s hladnom Labradorskom strujom. Golfska struja otvorenog Atlantskog oceana kreće od Newfoundlandskoga plićaka prema istoku kao Sjevernoatlantska struja s prosječnom brzinom od 20 do 25 km u 24 sata. Glavni ogranak Sjevernoatlantske struje nastavlja tok prema sjeveroistoku, do obala sjeverozapadne Europe, te stvara Irsku i Norvešku struju. Duž zapadne obale Skandinavije teče Norveška struja; jedan njezin dio (Nordkappska struja) prodire u Barentsovo more, a drugi dio kao Spitsbergenska struja teče prema sjeveru do obala Svalbarda. Južno od Islanda odvaja se jedan ogranak Sjevernoatlantske struje prema južnom Grenlandu (Irmingerova struja), koji se nastavlja kao Zapadnogrenlandska struja. Desni ogranak Sjevernoatlantske struje pred Pirenejskim poluotokom (Portugal) skreće prema jugu kao hladna Kanarska struja; spaja se sa Sjevernoekvatorskom strujom i time zatvara veliki strujni sustav sjevernog Atlantika. Temperatura površinskog sloja vode u nižim geografskim širinama (Floridska struja) iznosi oko 25 °C; u području Newfoundlandskoga plićaka (oko 45° N) koleba se od 10 do 15 °C u veljači do 15 do 20 °C u kolovozu. Prosječna je slanost 36,3‰. Golfska struja važan je klimatski čimbenik; njezin se utjecaj očituje u nastanku ciklona (meteorološki značajna islandska) i anticiklona (azorska). Golfska struja uvjetuje znatne klimatske razlike između krajeva koji se nalaze u istim geografskim širinama s obiju strana Atlantika (Norveška – južni dio istočnog Grenlanda). Povoljno utječe na klimatske prilike sjeverozapadne Europe; sprječava zaleđivanje Norveškoga mora, jugozapadnog dijela Barentsova mora (s Murmanskom, 69° N) i sjeveroistočnog dijela Grenlandskoga mora. Obala sjeverne Norveške ima za 13 °C višu srednju godišnju temperaturu zraka nego što bi ju imala s obzirom na geografsku širinu. Zapadni vjetrovi u umjerenim širinama prenose tople (Golfskom strujom ugrijane) zračne mase nad europsko kopno. Golfska struja ima velik utjecaj na život u sjevernom Atlantiku. Sjeverno od crte rt Hatteras–Essaouira (prije Mogador) u Maroku, u širokom području koje ima oblik luka (prema sjeveru ispupčen), obilje planktona uvjetuje bogatu faunu riba, rakova i mekušaca.

Citiranje:

Golfska struja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/golfska-struja>.