Glinka [gl’i'nkə], Mihail Ivanovič, ruski skladatelj (Novospaskoe kraj Smolenska, 1. VI. 1804 – Berlin, 15. II. 1857). Sustavnu glazbenu izobrazbu započeo je u Sankt Peterburgu 1817. God. 1830–43. usavršavao se u Italiji i u Berlinu. Vrativši se u Sankt Peterburg, počeo je skladati prvu rusku nacionalnu operu Ivan Susanjin, odnosno po carevoj (Nikola I.) želji nazvanu Život za cara (Žizn’ za carja, 1836). Godine 1842. praizvedena je i njegova druga opera Ruslan i Ljudmila (prema Puškinovoj poemi). Godine 1844. odlazi u Pariz, pa u Španjolsku, gdje proučava španjolsku folklornu glazbu, na elementima koje nastaju dvije orkestralne skladbe: Briljantni capriccio na temu Jote Aragonese (Capriccio brillante sur le thème de la Jota Aragonesa, 1845) i Sjećanje na Castillu (Recuerdos de Castilla, 1848; prerađena 1851. kao Sjećanje na ljetnu noć u Madridu). Svoju najznačajniju orkestralnu skladbu Kamarinskaja skladao je u Varšavi 1848., gdje je živio do 1851. Godine 1852–54. opet je boravio u Parizu, potom u Sankt Peterburgu, a od 1856. do smrti živio je u Berlinu. – Glinka je utemeljitelj ruskog nacionalnog glazbenog stila, koji se zasniva na sintezi zapadnoeuropske klasicističke i ranoromantičke tradicije i folklornoga naslijeđa ruske i orijentalne provenijencije. Svojim dvjema operama Glinka nije utemeljio samo rusku nacionalnu operu, već je inaugurirao dvije temeljne vrste ruske opere XIX. st.: s Ivanom Susanjinom epsko-herojsku s naglašenim domoljubnim elementima i s Ruslanom i Ljudmilom operu bajku. U orkestralnim djelima Glinka je očitovao zavidno poznavanje instrumentacije, a u popijevkama izvornu melodijsku invenciju i glazbenu karakterizaciju teksta. Drži se prvim klasikom ruske romance i utemeljiteljem ruske komorne glazbe. Za glasovir skladao minijature, teme s varijacijama i fuge.